Potresna Đokovićeva ispovijest: Sjedio sam na podu i plakao
– Psihički sam tada dotaknuo najnižu točku u svom životu. Plakao sam i pitao sam se je li ovo vrijedno svega. Pitao sam se trebam li uopće nastaviti.
Komentari 49
I meni svako malo tako dođe. Onda sjednem na pod, započnem revati, prestanem disati i počnem se pitati, zašto moram opet rintati?! Neću i ne moram, kažem sam sebi. I ne odem, dok mi žena ne uđe u sobu ii svojim tankoćutim sopran glasićem priupita,-šta je pićko, opet plačeš, ajd spremanje i polazak... i šta ću onda,spremim se i odem. Drži se Novo, nije nam lako ali šta ćeš.
Ovo je jedna od najpotresnijih prica koju sam ikad cuo. Mozda je jedino gora ona prica kad je Zokiju pukla cijev u stanu.
Ja sam recimo bio zabezuknut kad su braća Rusi prodavali kalašnjijove Hrvatima da tuku braću srbe e vala to nisam očekivo od njih
1antena naučili mi 10 na 1 ili naoružani do zuba protiv nenaoružanog naroda, navika je to ništa više 🙃
A di je bio serbeđija rade tad ?
A je. ga đole svaki đanketar to prođe kad se skida s kemije...
i meni krenu suze na oci kad se sjetim sto su ti za koje ti igras radili po rodnoj slavoniji tvoje majke.
I meni krenuše suze na oči...
Na jedan članak o Čiliću deset o đokoviću pa to nema ni u kuriru ili blicu
Sjedio sam i plakao kada je major Bulat položio oružje pred hrabrom hrvatskom vojskom no to je tada bila realnost, utekosmo jednom za svagda ! 😱
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
kako koja tema o Đokoviću tako se i ovaj jadnik ČUBE polomi da napiše sto više komentara, dobro, shvatili smo da ti je idol, da obožavaš Novaka, da je najbolji teniser... ali malo smanji