Preporođeni Hajduk drugi je put unutar 17 dana srušio Rujevicu i drugi put s 1:0; nedavno pogotkom Caktaša, a sada je igrač odluke bio Turčin Umut Nayir u 72. minuti, porazio Rijeku. Ova Hajdukova pobjeda uzrokovala je veliki potres na Rujevici jer je najprije Armada okupljena ispred stadiona vrijeđala nogometaše Rijeke, a potom je i trener Riječana Simon Rožman podnio ostavku. Slovenac je vodio Rijeku od rujna 2019. godine i s njom je 2020. osvojio Hrvatski kup te odveo Rijeku u grupnu fazu Europske lige.
Hajduk se približio Rijeci
Hajduk je na Rujevici imao nekoliko junaka. Marko Livaja u debitantskom je nastupu igrao briljantno, ne samo da je namjestio gol nego je sjajno surađivao s Umutom u još nekoliko situacija. Turčin je u jednoj od tih zgoda i postigao pogodak, ali je bio koji centimetar u zaleđu. Hajduk je suvereno kontrolirao utakmicu sve do 94. minute kada je nesmotren prekršaj Atanasova nad Murićem bio okarakteriziran kao kazneni udarac, a bravurozni vratar Lovre Kalinić obranio je šut Andrijaševića s bijele točke. Kada je utakmica završila, svi igrači Hajduka u neobuzdanome slavlju zatrpali su svojim tijelima heroja Lovru, a potom je otkačeni i ozareni talijanski Tramezzani poveo svoje igrače prema praznome kavezu iza gola u kojemu je trebala biti Torcida. Bijeli su ludo slavili na Rujevici jer ovo je doista jedinstven pothvat.
Naime, posljednji put Hajduk je dva puta zaredom slavio u gostima u jadranskom derbiju 19. rujna 2010., kada ga je vodio Stanko Poklepović, i 21. ožujka 2012. godine pod vodstvom Krasimira Balakova.
Ova pobjeda ima i golemu psihološku važnost za Hajduk budući da se sada približio Rijeci na samo tri boda zaostatka. Usto, uzdrmana Rijeka u nizu je od čak pet utakmica bez pobjede u Hrvatskoj ligi, a slijedi joj gostovanje kod Dinama u Maksimiru. I još nešto: Rijeka je posljednji put na Rujevici slavila 8. studenoga 2020. godine,i od tada je čak sedam domaćih utakmica bez pobjede.
Nakon utakmice, na “raport” kod Armade išli su kapetan Rijeke Franko Andrijašević i direktor kluba Ivan Mance, pokušavali su smiriti navijače koji su protestirali pred ulazom u klub.
Stotinjak pripadnika Armade izvikivalo je uvredljive slogane na račun Rijekinih igrača, a Rožman je pak otišao sa suzama u očima. Nakon 60 utakmica, 33 pobjede, 8 remija i 19 poraza 37-godišnji trener otišao je iz kluba u koji je došao 23. rujna 2019. godine.
Zanimljivo, prije samo 10-ak dana Mišković je Rožmanu dao novi ugovor do 2024. godine i zbog loših rezultata kritizirao igrače. Bila je to u jednu ruku podrška treneru u teškoj rezultatskoj krizi, ali i opravdanje kluba koji zbog koronakrize i održavanja na životu ne može Rožmanu dati svlačionicu punu igrača koji su mu potrebni za njegovu filozofiju nogometa.
Vodeći kandidat za Rožmanova nasljednika je Goran Tomić, donedavni trener Lokomotive, kojem je zbog koronavirusa propao već dogovoreni posao u kineskom prvoligašu Guangzhouu.
U Rijeci potres, a na Poljudu idila nakon što je postalo jasno da je momčad počela igrati puno bolje otkad je na klupu sjeo talijanski stručnjak.
– Razgovarao sam dosta s igračima i tijekom današnjeg dana i tijekom pripreme utakmice. Rezultat mi nije bio prioritetan, želio sam da momčad da sve od sebe – rekao je zadovoljni Paolo Tramezzani.
Kako gleda na nastup debitanata Livaje, Fossatija i Kačaniklića?
– Brzo su se prilagodili. Ovo je dobra grupa momaka. Imamo još dosta toga za raditi i napredovati. Ne gledamo tablicu ni momčadi koje su ispred ili iza nas – dodao je Hajdukov trener.
Nevjerojatan promašaj
Hajduk je trebao i uvjerljivije slaviti na Rujevici. U posljednjoj minuti utakmice, kada je vratar Rijeke Nevistić bio u šesnaestercu gostiju, Marin Jakoliš išao je s loptom prema praznom Rijekinu golu i onda se dogodilo nešto neobično, gotovo šokantno: nogometaš Hajduka s troznamenkastim brojem seniorskih utakmica pucao je s centra igrališta i promašio vrata za pedeset metara! Kao da je udarac izveo trbušasti, pripiti veteran, a ne 24-godišnji nogometaš u punoj snazi. Jakoliš se svome promašaju slatko nasmijao, a cijela sekvenca bila je zapravo vrlo otužna...
na koljenima po Bišćana