O Srazovi PSG-a i Manchester Cityja u polufinalu Lige prvaka dimenzija su više od nogometnoga protokola i utrke za sportskim rezultatom, koliko god on prestižan bio.
Ovdje se čak ne radi ni o tradicionalnom suparništvu nogometnih velesila, Francuske i Engleske, nego još više o nadmetanju za prevlast u europskom nogometu dviju arapskih monarhija, Katara (vlasnika PSG-a) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (vlasnika Manchester Cityja).
Izvrstan odnos s Čeferinom
Kompleksni odnosi Katara i UAE-a odavno nadilaze sportski rivalitet. Dvije zemlje Perzijskoga zaljeva godinama su otvoreno sukobljene na globalnoj političkoj sceni razilazeći se oko regionalnih pitanja, od vojnih sukoba do demokratizacije društva i medijskih sloboda. UAE se čak 2017. godine pridružio Saudijskoj Arabiji, Bahreinu i Egiptu u troipolgodišnjoj ekonomskoj blokadi Katara koja je, među ostalim, bila na snazi zbog navodnoga katarskoga financiranja terorističkih skupina, zatim bliskosti s Iranom...
Koliki je antagonizam između Katara i UAE-a, otkrit će podatak kako su njihove nogometne reprezentacije posljednju međusobnu prijateljsku utakmicu odigrale još 2011. Slične, a opet različite zaljevske države ipak su suglasne u jednom: obje iznimno cijene sport kao instrument za globalno pridobivanje prijatelja i snaženje društvenoga i utjecaja.
Tako je još 2008. godine šeik Mansour bin Zayed Al-Nahyan, polubrat predsjednika UAE-a i zamjenik premijera UAE-a, kupio od Tajlanđanina Shinawatre Manchester City, čime je preko noći postao jedan od najbogatijih klubova na svijetu. Po istom obrascu i strateškom planu, 2011. godine katarska kraljevska obitelj Al-Thani kupila je Paris Saint Germain. Manchester City, poduprt arapskim novcem, osvojio je četiri naslova engleskog prvaka, a peti je nadohvat ruke. PSG je od 2011. godine sedam puta bio prvak Francuske.
Njihov međusobni sraz dolazi usred skandala oko sad već propaloga projekta Superlige, u kojoj su Manchester City i PSG, baš poput njihovih država, bili na suprotnim pozicijama. City je bio potpisnik memoranduma o Superligi, dok je PSG u tome odbio sudjelovati.
Naime, čelnik francuskoga kluba, Nasser Al-Khelaifi, član je Izvršnoga odbora Uefe, što je povlastica koju mu je kao jedinome neeuropljaninu omogućio predsjednik Uefe Aleksander Čeferin. Njihov odnos je izvrstan i Al Khelaifi ga nije želio kompromitirati. Usto, on je predsjednik medijske kompanije BeIN Media Group, mreže sa sjedištem u Dohi, koja je uložila velike svote novca kako bi osigurala televizijska prava od Uefe za ekskluzivno emitiranje utakmica Lige prvaka na Bliskom istoku.
Khelaifi je zbog svoga utjecaja, kao i zbog bliskosti s Čeferinom, ekspresno izabran za predsjednika Europskog udruženja klubova nakon što je Andrea Agnelli, predsjednik Juventusa, bio prisiljen dati ostavku na tu funkciju zbog svoje uloge u zavjeri protiv Uefe.
Pogleda li se šira slika, nazire se još razloga zašto Al-Khelaifi nije podupro projekt Superlige. Naime, imidž njegove zemlje, Katara, nedavno je ponovno bio narušen nakon što je objavljen podatak kako je na gradilištima stadiona za SP u Kataru u deset godina poginulo 6500 radnika. To je izazvalo reakciju nekoliko europskih reprezentacija (Njemačka, Nizozemska, Norveška) koje su na svojim utakmicama demonstrirale podršku borbi za ljudska prava u Kataru. Budući da je stajalište Fife također protiv Superlige, Katarci su procijenili kako je bolje držati distancu od nje kako hrđom već nagrizeni imidž svoje države ne bi opteretili novim negativnostima. Potpora Superligi bila bi nova antireklama za Katar, u kojemu nogomet sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu treba procvjetati, a pružena ruka malim klubovima u Europi svakako je nešto što Katarce svrstava među spasitelje klupskoga nogometa.
Prvi izašli iz Superlige
U tom, PR-ovskom smislu, PSG je odnio uvjerljivu pobjedu nad Manchester Cityjem, koji je bio potpisnik Superlige, ali je, shvativši da se zaletio, prvi objavio izlazak iz nje. Najprije je britanski izaslanik za Bliski istok poručio Vladi UAE-a kako će sudjelovanje Man. Cityja u Superligi narušiti čvrste političke veze njihove države i Ujedinjene Kraljevine. Potom su navijači Cityja protestirali ispred stadiona Etihad, a nakon što se i trener Guardiola izjasnio protiv Superlige, šeik Mansour ekspresno je naredio izlazak iz elitnoga natjecanja.
Nema dvojbe da su PSG i Manchester City politički projekti Katara i UAE-a te kao takvi, unatoč njihovim spektakularnim nogometašima, široj navijačkoj populaciji antipatični. No, Arapi u svojoj utrci za sportskim uspjehom i globalnom popularnošću neće stati. Nedostaje im sveti gral europskog nogometa: naslov u Ligi prvaka. A jedan od njih, katarski PSG ili emiratski Manchester City, opet će ostati bez njega ove sezone.
Čeferin nije toliko jak dazaustavi priče koje se čuju iz druge strane medalju treba vidjeti obe strane.