Gorica će se u bliskoj perspektivi okrenuti mladim i talentiranim igračima, to je mantra koju najčešće zadnjih mjeseci ponavlja Mindaugas Nikoličius, glavni čovjek za sportsku politiku kluba. Logičan je to slijed, posebice s obzirom na novonastale okolnosti u kojima se našao cijeli nogometni svijet. Jer, upitno je kako će se nogometni sustavi prilagoditi na tržište, ponajprije zbog očekivane financijske krize.
Među mladim lavovima koji će svoj put nogometne afirmacije probati iskrčiti svakako je i Gojko Gadže (20). Ovaj ofenzivni veznjak prije nekoliko je mjeseci u klub stigao iz niželigaškog nogometa i vrlo brzo zaintrigirao struku u Gorici. U klubu ga je tada dočekao Sergej Jakirović, jedan od naših najpotentnijih mladih trenera. Već nakon nekoliko treninga zaključio je da Gadže ima prvoligaški potencijal i sugerirao čelnicima kluba da s mladim igračem potpišu ugovor.
– Moja nogometna priča počela je kao i mnoge druge, na malonogometnom igralištu u selu blizu Čapljine. Na igralištu sam se zaljubio u nogomet i pokušavao biti što bolji. Prvo mjesto gdje sam službeno počeo trenirati i natjecati se bila je Škola nogometa Međugorje gdje me je otac upisao kada mi je bilo devet godina – počeo je Gojko.
Uzor je i Hazard
Zbog čega ili koga je počeo igrati nogomet?
– Moj stariji brat Ante vodio me na igralište i učio osnovama nogometa. Ja kao mlađi brat ugledao sam se na njega i želio biti dobar ili još bolji od njega pa smo se u djetinjstvu stalno natjecali u svemu.
A nogometni uzori?
– U početku, a i danas, nogometni uzori bili su mi Luka Modrić i Lionel Messi jer od devete sam godine navijač Barcelone. Uz njih dvojicu spomenuo bih i Edena Hazarda.
Koliko je težak bio put do prve lige?
– Dosta težak. Kroz pionire i kadete sam tri sezone igrao u RNK Splitu. U klubu su imali visoko mišljenje o mom potencijalu. Posebice zbog činjenice da sam u tom razdoblju bio priključen prvoj momčadi i s njom odradio pripreme, ali i odigrao nekoliko utakmica za mladu hrvatsku nogometnu reprezentaciju za igrače do 16 godina. Međutim, zbog financijskih problema kluba, morao sam se odlučiti za drugačiji smjer. Otišao sam u zaprešićki Inter, a potom u Osijek. No ispostavilo se da to nije bila prava sredina za mene, ponajviše zbog ljudi koji su u tom razdoblju upravljali mojom karijerom. Nakon Osijeka, otišao sam u NK Jarun, treću ligu. Bilo je to najteže razdoblje u mom životu, no zahvaljujući osobama koje sam tada upoznao, uspio sam sve ostaviti iza sebe i krenuo ispočetka. Iako sam vjerovao u sebe, odnosno da vrijedim više od te razine, ni u jednom trenutku nisam želio biti pretenciozan. Shvatio sam koliko je važno posvetiti se treninzima i svaku utakmicu igrati kao da je posljednja šansa za dokazivanje. Takav rad i novi put doveo me u Goricu. Taj put definitivno nije bio lagan, ali nauči te puno toga i pokaže ti što trebaš cijeniti i kojim se ljudima trebaš okružiti kako bi pozitivno gledao na nogomet kao i na život. Samo u tako poticajnom okruženju mladi igrač može davati maksimum na terenu.
Što očekuje u Gorici?
– Da ću se razviti u još boljeg igrača. Nadam se da ću radom i kvalitetnim pristupom na treninzima i utakmicama zavrijediti priliku da što više igram i pomoći klubu u ostvarenju postavljenih ciljeva. Nemam nekakve prevelike planove. Idem iz dana u dan dati svoj maksimum. Što prije zaigrati i raditi ono što najviše volim.
Kako je bilo raditi s Jakirovićem?
– Veliki je stručnjak s potencijalom da ostvari veliku trenersku karijeru. Uostalom, to je dokazao u samo nekoliko zadnjih sezona. Pravo zadovoljstvo je bilo učiti od njega nogometne tehničke i taktičke stvari u kratkom periodu što smo bili zajedno u Gorici. Zapravo, želio bih zahvaliti na onome što mi je pružio u kratkom razdoblju i poželjeti svu sreću u Mariboru.
Kako je sada s novim trenerom Valdasom Dambrauskasom?
– Odlično je krenulo. Momčad ga je sjajno prihvatila, a mislim da je i on zadovoljan nakon što je vidio potencijal. Treninzi su zabavni, kvalitetni i kompetitivni, a od nas traži da komunikativnost bude što bolja i da dišemo kao jedan. Vjerujem da ćemo, na čelu s njim, ostvariti odlične rezultate.
Na kojoj poziciji se vidi u momčadi?
– Vidim se na poziciji veznog igrača, iako sam dosad igrao i veznog i krilo, pa i ostale pozicije. Pokušavat ću se nametnuti svojom igrom, a trener će odabrati na kojoj mu poziciji i u kojem trenutku mogu najviše pomoći.
San su lige petice
S kim je najbolji u momčadi?
– Imam vrlo dobar odnos sa svima, ali najbolji s Patrikom Perišom i Leonom Išekom jer smo i suigrači i cimeri pa smo se još bolje upoznali i povezali.
Gdje se vidi nakon Gorice, odnosno koja mu se liga posebno sviđa?
– Teško je kazati. Vjerujem da bih, u idealnim uvjetima u kojima sam sada, kroz hrvatsku ligu mogao napredovati i postati kvalitetan igrač. Svima je san, a vjerujem da ga i ja mogu ostvariti, igranje u nekoj od liga petice. Najviše mi se sviđa engleska liga, zbog ozračja na tribinama. Imaju razne stilove igre, nogomet je brz i dinamičan, a kvaliteta lige je na drugačijoj razini u usporedbi s ostalim natjecanjima. Samo nebo je granica. Jer, ako ne vjeruješ da možeš biti tamo gdje želiš biti, nikada nećeš tamo ni stići. Dat ću sve od sebe, a čak i ako ne uspijem ostvariti zacrtani cilj, neću imati za čim žaliti jer sam sve učinio – zaključio je Gadže.
