Tko bi pomislio da će nas Dinamo ovako uveseljavati u Europi ove sezone s obzirom na ulazak u nju. Naime, sjećamo se kako su se plavi mučili u kvalifikacijama za Ligu prvaka, da je u Cluju spasitelj bio Dominik Livaković, pa su plavi prošli preko jedanaesteraca.
A onda su i zapeli u tim kvalifikacijama, i u Budimpešti se, kao i u Cluju igrala samo jedna utakmica, a plavi su od Ferencvárosa izgubili s 1:2 i oprostili se od tog elitnog natjecanja te završili u utješnoj Europskoj ligi.
Takav start nije sugerirao da bismo mogli imati najuspješnije europsko proljeće od legendarne 1967. godine. I nije bilo samo uspješno, plavi su fascinantno prošli skupinu u kojoj su bili s nizozemskim Feyenoordom, moskovskim CSKA-om i, po mnogima, autsajderom austrijskim Wolfsbergerom. Dinamo je kolo prije kraja osigurao prvo mjesto u skupini, nije primio nijedan pogodak sve do zadnjih minuta zadnje utakmice kada je za CSKA zabio naš Bistrović.
U nokaut-fazi pao je i ruski Krasnodar, a onda je stigao spektakl s Tottenhamom. Nakon 0:2 poraza u Londonu, plavi su već bili “oplakani”, ali onda su napravili čudo i deklasirali momčad Joséa Mourinha s 3:0 te stigli do četvrtfinala Europske lige.
Put je to za pamćenje, a Dinamo je postao europska konstanta. Ispadanje od Villarreala to ne može ni najmanje umanjiti.
