Dinamo je ponovno u medijskoj ofenzivi s intrigantnom i uvijek privlačnom temom – novim stadionom. I tajming je idealno izabran, božićni domjenak uoči utakmice s Anderlechtom, dok je “najavljivač” više nego vjerodostojan, najdugovječniji Dinamov predsjednik Mirko Barišić.
Dakle, prvi čovjek maksimirskoga kluba, na isteku sjajne plave godine, odvažio se najaviti kako će Dinamo u skoro vrijeme “sam izgraditi stadion”, i kako su s tim projektom već upoznati i u Gradu.
Mirka Barišića, koji Dinamo uspješno vodi još od 2000. godine, kontaktirali smo i dan nakon božićnoga domjenka. Pitali smo ga koja bi bila lokacija budućega Dinamova stadiona. Naime, načuli smo da je prva ideja graditi na mjestu današnjega objekta u Maksimiru.
– Da, prema našim planovima, srušili bismo sve tribine postojećega stadiona, osim sjeverne, i izgradili novi objekt kapaciteta 25 tisuća gledatelja. Nositelj projekta bio bi Dinamo, dok bi Grad trebao odobriti lokacijsku dozvolu i infrastrukturu. No, još je prerano govoriti o detaljima, za mjesec do mjesec i pol dana trebali bismo znati više – kazao nam je Barišić.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
Ostvari li se Barišićeva najava o novome Dinamovu domu, u povijest bi (doslovno bi bio izbrisan s lica zemlje) otišao maksimirski “stadion-dinosaur” koji je doživio nekoliko rekonstrukcija, posljednju 1999. godine. Gradnja maksimirskih tribina, prema projektu Vladimira Turine, Eugena Ehrlicha i Franje Neidhardta, počela je 1952. godine, devet godina poslije postavljena je rasvjeta i izgrađena istočna tribina koja natkriva zapadnu tribinu igrališta Hitrec-Kacian, dok je izgradnja južne tribine zgotovljena 1969. godine.
Prije dvadeset godina, po ideji Franje Tuđmana, počela je megalomanska obnova Dinamova stadiona, koja je okončana izgradnjom nove sjeverne i dogradnjom zapadne tribine. Takav, nakaradni izgled stadion je zadržao do danas. Ima kapaciteta 35.000 mjesta. Dinamo je 2013. godine ispod južne tribine uredio svlačionice i izgradio hotel za igrače i stručni stožer.
I Hanappi je srušen
Kada bi Dinamo i Grad doista našli zajednički jezik oko novoga stadiona, bio bi to kapitalni infrastrukturni projekt glavnoga grada. Zagreb je, naime, u ovom trenutku ima najlošiji nogometni stadion od svih glavnih gradova naše regije.
O cijeni i o izgledu novoga projekta za sada se može samo nagađati i vući paralele sa sličnim projektima u regiji. Tako je u Beču, nakon rušenja stadiona Hanappi, izgrađen novi Rapidov dom kapaciteta 28 tisuća mjesta. Cijena tog projekta bila je čak 53 milijuna eura. Dinamu bi, nadamo se, trebao manji iznos.
Novi nogometni objekt u slovačkoj Trnavi, stadion Antona Malatinskog kapaciteta 19.200 mjesta, na kojemu je Dinamo nedavno igrao u Europskoj ligi, koštao je 28 milijuna eura, a stadion Nagyerdei u mađarskom Debrecenu četrdeset milijuna eura.
U samostalnoj Hrvatskoj do sada nije izgrađen niti jedan novi stadion kapaciteta više od deset tisuća mjesta. Novi objekt bio je sagrađen u Velikoj, na njemu je nekada igrao Kamen Ingrad, i taj je stadion prošle godine općina Velika kupila na dražbi za 2,140.000 kuna. Novi stadion ima i Dugopolje, kao i Rijeka na Rujevici nakon što je neslavno propala gradnja novoga stadiona na Kantridi.
Najznačajniji nogometni kompleks u Hrvatskoj trebao bi niknuti u Osijeku do sredine 2020. godine. Tamo vlasnik NK Osijek, Meszarors, uz potporu mađarske vlade, u zapadnom dijelu grada, na Pampasu, gradi nogometni kamp i novi stadion kapaciteta 12.500 tisuća mjesta. Nagađa se kao će cijeli projekt stajati 35 milijuna eura.
Stadion najavljen i 2016.
Inače, priča o gradnji novoga Dinamova doma nije od jučer, odnosno od božićnoga domjenka. Još u kolovozu 2016. godine iz kluba je puštena bombastična informacija kako bi Dinamov Izvršni odbor na svojoj sljedećoj sjednici trebao odlučiti o pokretanju najvećega projekta – gradnje vlastitoga stadiona. "Dinamo bi gradio manji, funkcionalniji stadion od oko 20-ak tisuća sjedećih mjesta koji bi modre mogao koštati oko 40 milijuna eura", objavljeno je tada, a onda, samo dva dana nakon ove objave, na sjednici Dinamova Izvršnog odbora o stadionu nije bilo ni riječi. Sve do prekjučerašnjega božićnoga domjenka.
Je li i ova priča o novome Dinamovu stadionu još jedno Potemkinovo selo, znat će se u skoroj budućnosti. Ili je "akcija stadion" samo pokriće za novi val rasprodaje igrača? Na kraju, bolje i takav, zvučan Dinamov završetak godine nego nažalost istinita priča o jacuzzijima i računalnoj opremi iz afere SMS koji su kupljeni s Dinamova računa.
