Prvog dana značajnijeg popuštanja epidemioloških mjera, i dozvole treniranja za sportaše prve i druge kategorije, prvi su trening odradili upravo najtrofejniji aktivni naši sportaši - olimpijski pobjednici, šesterostruki svjetski i četverostruki europski prvaci - veslačka braća Sinković.
Na jarunskom jezeru bili su već u sedam sati ujutro, a u pola devet su spremno davali izjave.
- Nakon pet i pol tjedana opet smo svoji na svome jer Jarun je naš drugi dom. Teško nam je padalo ne ići na Jarun po ovako lijepom vremenu koje nas je i danas počastilo - bila je prva reakcija Valenta (31) na kojeg se nadovezao i godinu mlađi Martin (30):
- Lijep je osjećaj vratiti se u našu normalu i zato pohvala Nacionalnom stožeru Civilne zaštite jer smo svi zajedno to bolje odradili od nekih drugih država. Istina, nije mi bilo drago gledati kako se građani mogu rekreirati, a mi ne možemo no ja sam to prihvatio tako da mi moramo biti primjer ostalima i ostati doma. Uostalom, kada su odgodili Olimpijske igre za 2021. onda nam je to bilo lakše podnijeti, nestalo je pritiska.
Ni treneru Braliću nije bilo lako tjednima gledati one brojne jarunske šetače, trkače, bicikliste, rolere...
- Bilo mi je jasno da krizni stožer nije mogao slučajeve rješavati pojedinačno. Ja sam kao rekreativac proveo sate i sate na biciklu, jer morao sam biti spreman za praćenje treninga dva dva kotača. S druge strane ja kao trener nisam mogao, iako je nama trojici na raspolaganju 5-6 četvornih kilometara površine. Inače, ovo je najveći skup medija na nekom veslačkom treningu u mojih 45 godina trenerskog posla. Ovoliko vas nije bilo niti kada smo osvajali medalje. Očito je da ste se i vi zaželjeli sporta, pa makar to bilo i otvaranje sezone treninga - ustvrdio je trener zlatne braće Nikola Bralić koji je bio zadovoljan prvim vanjskim treningom svojih trofejnih štićenika:
- Nakon tri kruga pojavili su se žuljevi, pa smo morali prekinuti. Ne smijemo prijeći crtu nakon koje se otvaraju duboke rane koje bi sporo zarastale. Čim to osjetimo prekidamo trening i nadomještamo ga s bicikliranjem ili trčanjem. Što se tiče rada na snazi, žuljevi nam neće smetati jer tu možemo raditi potisak s nogama, s teretom na leđima....
Proljetni žuljevi za Sinkoviće su nešto uobičajeno pa Valent ističe:
- To je nešto što svakog proljeća moramo proći. Pokušat ćemo se zaštiti i rukavicama, važno je da se ne naprave rane. Otkako smo prešli u rimen veslanje više ih imamo nego kada smo bili u skulu.
Razlika između disciplina je, kazuje Valent, i u vremenu prilagodbe.
- Dvostruko više vremena treba nam za uveslavanje u tehnički zahtjevnijem dvojcu bez kormilara nego što je to bio slučaj u dvojcu na pariće.
Po treneru Braliću, trebat će im do mjesec i pol da se uveslaju:
- Kod veslača je kao i kod plivača, prilagodba na medij vode jako dugo traje. Plivači su mi znali reći da, kada nakon mjesec dana skoče u bazen, imau osjećaj kao da plivaju u pijesku. Tako je i s nama, mi izvodimo traženi pokret, no treba povratiti taj osjećaj guranja čamca, odnosno suradnje tijela, čamca i vode.
Martin se nada da bi to moglo biti i prije:
- Ovaj put smo se bolje uhvatili nego što smo mislili, no realno, ukupno će nam za to trebati oko mjesec dana. No, imamo dovoljno vremena, nema pritiska, jer Prvenstvo Europe je predviđeno tek za listopad. Inače, na prvom treningu htjeli smo odveslati 16 kilometara, a uspjeli smo 12 jer su nam puknuli žuljevi pa ćemo sada morati tjedan-dva lakše.
Valent i Martin prilično su disciplinirano odradili onaj karantenski dio treninga u čemu ih je trener Bralić također kontrolirao. Na daljinu:
- Oni imaju imaju elektroniku putem koje se može pratiti svaki trening. Kada su na biciklu ja dobijem rutu s kojom su išli, kilometražu koju su napravili, koliko je trajalo, koja je bila visinska razlika. Kada su bili na ergometru, slali su mi snimke onoga što su realizirali, a kontrolom treninga snage bavio se kolega Zemunik, trener dizanja utega.
