Tko su junaci, tko su heroji, tko su nogometni virtuozi koji su ostvarili najveći rezultat u povijesti hrvatskog sporta. Preciznije, kako su igrali na ovom turniru i kroz što su sve morali prolaziti da bi na kraju igrali u finalu.
Luka Modrić
Zlatna lopta! Malo je reći. Za nas je nedvojbeno najbolji igrač na globusu. Emotivan tekst o ubijenom djedu Luke Modrića kada ga napiše Englez ima ‘težinu’, puno veću nego kada se mi prvi popnemo na Velebit i pronađemo drveni kostobran. Ali, nama je drago što smo tog sitnog plavokosog nogometaša vidjeli davno. Pričao sam s njegovim nogometnim ocem Tomom Bašićem kada je Luka prvi puta dobio Večernjakova Pobjednika 2007. godine, rekao je da će Luka biti jedan od najboljih igrača svijeta. Nije jedan od najboljih, on je sada najbolji. U turniru svih naših snova bio je broj 1. Vodio je momčad kada je ponirala, vodio kada je bilo teško, vodio kada su nas otpisivali da smo bez snage, da ne možemo. Netko je predložio da se budući nacionalni stadion, ako ga ikada ova država izgradi nosi ime – Luka Modrić. I da ispred njega bude spomenik jednom nezaboravnom nogometašu.
>>Pogledajte Večernji pressing sa Zlatkom Dalićem
Ivan Rakitić
Na doručak je došetao polako, sporim korakom, nakon noći u kojoj je imao temperaturu 39.
– Šefe, ne brinite se, igrat ću - rekao je Ivan Rakitić Zlatku Daliću nakon doručka, a uoči polufinala protiv Engleza.
Na taj način samo je potvrdio da je spreman sve dati za – nju. Rakitić, koji je sve svoje najbolje utakmice odigrao za Barcelonu, napokon je svoje najbolje utakmice za Hrvatsku odigrao u Rusiji. Precizan, točan, lucidan, te u trenucima kada je bilo najvažnije i najteže – hladnokrvan. Bilo je to u osmini finala protiv Danaca, a poslije u četvrtfinalu protiv Rusije. Taj svakodnevni trening u kampu Barcelone, kao i onaj Modrićev u Realovu, iznjedrili su jedan mitski, epohalni rezultat.
Mario Mandžukić
Dva njegova gola posebno ću pamtiti. U polufinalu SP-a protiv Engleza u 109. minuti i onaj za Bayern u finalu Lige prvaka protiv Borussije Dortmund 2013. Nisam zaboravio najljepši, fantastične škarice u dresu Juventusa 2017. godine u finalu Lige prvaka kada su u Cardiffu izgubili od Reala. Ali, pamte se ti najvažniji, posebni i pobjednički. Nogometni ratnik iz Slavonskog Broda, neustrašiv kad je najteže. I kada ne igra najbolji nogomet, on grize, čupa, trga. I ne da ni na sebe ni na svoju momčad. Gdje god je igrao, ostavio je trag. Ima peh i što živi u sjeni Luke Modrića, sigurno bi osvojio i više domaćih pojedinačnih nagrada za igrača godine. Uz Luku i Raketu čini trojac koji je od ove generacije ipak najviše učinio i najviše osvojio. I nije nam teško po tko zna koji put napisati da je on Super Mario.
Danijel Subašić
U jednom društvu prije turnira bio sam na onoj strani sugovornika koji su se složili da Danijel Subašić nije – golman top-klase. Nije Buffon, Casillas, De Gea, Courtois, Peter Schmeichel. I dalje tako mislim, ali njegove obrane u Rusiji bile su – veličanstvene. Oduševio je znane i neznane svojim obranama jedanaesteraca u utakmici protiv Danaca. Ponovio i protiv Rusije, krasno reagirao u nekim engleskim napadima. Obilježio je i turnir majicom koju nosi ispod dresa s likom Hrvoja Ćustića, prijatelja koji je izgubio život na travnjaku stadiona u Zadru. Pobjedu je posvetio majkama Srebrenice, morao odgovarati srbijanskim medijima da se osjeća Hrvatom. To je naš Suba – nezaboravni.
Dejan Lovren
U Rusiju je došao nakon velike sezone u Liverpoolu. U prve tri utakmice u skupini je bio fenomenalan. I kasnije je ostao na tom tragu. Posebno je bio ljutit na engleske medije koji su ga često kritizirali. Nakon polufinala je bio ponovno ljutit.
– Evo vam sad, natjerao sam vas da napišete da sam ja jedan od najvećih stopera na svijetu. Upravo gledate svjetskog prvaka u nogometu.
Sazrio je u nogometnom smislu, još uvijek mu je narav prenagla, teško trpi kritiku. Bio je stup naše obrane u ovom epohalnom rezultatu.
>> Pogledajte kako su hrvatski navijači pratili finale
Domagoj Vida
Neustrašivi borac, superkvalitetni stoper, koji se nikoga i ničeg ne boji. Doista nam je obrana bila u kvalitativnom smislu iznad očekivanja. Bez početničkih pogrešaka i jeftinih golova. Vida, osebujni veseljak u reprezentaciji, napravio je gaf nakon pobjede protiv Rusije. Iako je afirmaciju doživio u Kijevu, nije mu trebala “Slava Ukrajini”. I bolje igra nego što govori.
Ivan Perišić
Uh, kako nas je ljutio tijekom turnira Ivan Perišić – Perija, kako ga zovu suigrači. Nije bio pravi sve do eliminacijskih utakmica. Zapravo sve do polufinala bio je to igrač za kojeg smo znali da mora dati puno, puno više. I onda je to napravio protiv Engleza. Fantastičan, neuhvatljiv i, što je najvažnije, konkretan. Kako je rekao Ivica Olić, današnji pomoćnik Zlatka Dalića, nemoguće je da ne proigra, a bio je u Interu ove sezone fenomenalan. Imao je nešto više defenzivnih zadaća i zbog toga je patila napadačka igra. Ali potvrdio je da mu se treba vjerovati i da ga se isplati čekati.
Marcelo Brozović
Nitko nije više pretrčao više kilometara od Marcela Brozovića. Nekad imaš osjećaj da bi taj i Sibir mogao pretrčati. Čovjek za specijalne zadatke, Messi, Eriksen, golovi i tko će ih sve pobrojiti, kojima su plašili našu nogometnu momčad. Brozović ih je sve sredio, uz to je stigao i puno toga pridonijeti i u gradnji naših akcija. Epic Broz, kako su ga prozvali zbog one znamenite poze, sada stvarno može dobiti i nadimak – epski maratonac. Nekad je bio nestašan u ponašanju, sada se smirio, sazrio, igra za kolektiv do krajnjih granica. I uživa.
Šime Vrsaljko
Definitivno je Šime trenirajući kod Diega Simeonea dobio tu toliko potrebnu nogometnu agresivnost, spremnost pa i nogometnu aroganciju. Defenzivno je turnir odigrao na sjajan način, može on u napadu još bolje. Nedostajao je koji centaršut više, koji hrabriji pokušaj, ali odigrao je vrlo dobro. Aktivan je izvan travnjaka u stvaranju dobre atmosfere, i jedan je od onih koji se, kada istrče na travnjak, ne boje baš nikoga.
Milan Badelj
Za njega će reći da je rijetko fin i pristojan, čime se obitelj svakako može pohvaliti. Nije igrao možda koliko se nadao i koliko je vjerovao, ali zabio je gol Islandu, odigrao sve ono što je mogao na jedan jako dobar način. Njegova kultura na travnjaku, pristojnost, možda su ga čak i koštale nekih većih nogometnih postignuća. Ali postati u Firenzi vrlo brzo igrač kojeg publika obožava i slavi, samo je dodatak tezi da znanje plus pristojnost pale u civiliziranim sredinama.
Ivan Strinić
Ne postoji nogometaš u našoj reprezentaciji koji je bio više osporavan. Tri puta tražio je zamjenu, nije najbolje centrirao jer nikada i neće to naučiti kao što je to radio Jarni, ali borio se taj plavokosi dečko kao lav, sa srcem velikim kao Velebit, pritom uvijek ostajao skroman i ponizan.
Vedran Ćorluka
Jedan iz trolista Modrić – Dudu – Ćorluka koji su zajedno krenuli na ovaj put 2006. godine. Protagonist većine najvećih utakmica do ovog SP-a. Njegovo junaštvo iz Francuske s Eura prepričavat će se s koljena na koljeno. Ove sezone osvojio je naslov prvaka s Lokomotivom iz Moskve, a karijeru mu je obilježila kronična upala Ahilove tetive. Ono što je odigrao na turniru za svaku je pohvalu, a još više od toga je njegovo ponašanje. Bio je desna ruka izborniku Daliću u komunikaciji i stvaranju prave, pobjedničke atmosfere. Zaslužio je sa svojim dečkima ispisati povijest.
>> Pogledajte kako je u Međugorju finale pratio Zdravko Mamić
Andrej Kramarić
Zabio je gol Rusima na Mandžinu asistenciju. Počeo je turnir s Nigerijom, pa gubio status prvotimca. Sudjelovao je u ovom pothvatu prije svega u završnici kvalifikacija, ovdje nas je malo ljutio što je bio odveć sebičan u mnogim situacijama. Došao je na SP iz odličnog proljeća s Hoffenheimom, ali na kraju u Rusiji nije odigrao kako zna. Jedan je od onih od kojih ćemo očekivati puno u budućnosti.
Lovre Kalinić
Branio je jednu utakmicu, onu posljednju u skupini protiv Islanda. I branio je fantastično. Sigurno je da će Hrvatska nakon Danijela Subašića imati među vratnicama pouzdanog čovjeka. Njegovo ponašanje je također bilo fantastično, za primjer.
Mateo Kovačić
Pristojan i pobožan dečko, koji u nogometnoj igri nema nikakvih tajni, najčešće je ulazio s klupe. I to da zadrži loptu. Zinédine Zidane nije ga želio pustiti iz Reala jer je smatrao da je on igrač za kraljevski klub. Odigrao je korektno, nažalost ne više od toga. Vječni talent od kojeg će Hrvatska u budućnosti puno toga očekivati.
Josip Pivarić
Sveti Ivan Zelina i prigorski kraj ponosan je na Josipa Pivarića. Jedna teška ozljeda, puno osporavanja, kroz sve to morao je proći Piva na putu do finala Svjetskog prvenstva. Sva nas je kupio hrabrošću da izvodi jedanaesterac protiv Danske. Nije zabio, teško je to proživio, ali je turnir odigrao vrlo dobro.
Tin Jedvaj
Sin nekadašnjeg igrača Veleža Zdenka igrao je protiv Islanda. Tu je utakmicu odigrao samo solidno. Kao mlad već je postao reprezentativac, no u to vrijeme nije se uspio izboriti za mjesto među prvih jedanaest. Skuplja mrvice, no vrijeme radi za njega. No, da bi bio član elitne momčadi, mora igrati bolji nogomet.
Marko Pjaca
Teška ozljeda u dresu reprezentacije u nebitnoj utakmici protiv Estonije potpuno je promijenila život i karijeru ovom silno potentnom nogometašu koji je iz Dinama otiašo u Juventus. Nakon oporavka od teške ozljede otišao je u njemački Schalke 04 upravo stoga da bi lovio formu za SP- Nažalost nije ulovio formu, ali Zlatko Dalić ga je zbog starih zasluga ipak poveo u Rusiju.
Filip Bradarić
Da se Marko Rog nije izgubio negdje u Napulju, vjerojatno Filip ne bi imao svjetsku medalju. Splićanin koji se afirmirao kod Keka u Rijeci. Igrao je dvadeset pet minuta, pošteno, hrabro. Bio je dio kotačića, za njega gotovo da niste čuli. Miran, tih, povučen, fin.
Duje Ćaleta Car
Igrao protiv Islanda, a nakon toga je dobio novi klub, odlazi u francuski Olympique iz Marseilla. Stasao je u dobrog stopera, sigurno nasljednik Vedrana Ćorluke, već u sljedećem natjecanju, Ligi nacija, za njega će biti više prostora. Šteta što je svijet više gledao u njegovu lijepu djevojku, no Duje je mlad, pred njim je vjerujemo jedna pamtljiva karijera.
>> Pogledajte hrvatske navijače ispred stadiona
Domagoj Livaković
Treći golman, nezahvalna uloga. Došao je u reprezentaciju zahvaljujući dobrim obranama u završnici prvenstva u dresu Dinama. Proživio je ovih mjesec dana Mundijala i to će mu biti uspomena, vjerujemo i poticaj da nastavi vrijedno raditi i čekati svoju priliku u reprezentaciji.
Ante Rebić
Za svijet otkriće, za nas samo potvrda da je to silan igrač – hrabar, buntovan, konkretan. Imao je velikih problema s vratom prije polufinala, bio je iskren kada je rekao izborniku da ga boli i da pripremi zamjenu. No, na kraju je uspio istrčati i mučiti Engleze. Njegov pogodak iz voleja protiv Argentine naš je najljepši pogodak na turniru. Svojim je nogometom oduševio, svojim ponašanjem i osjetljivošću za svoje Vinjane Donje zapravo nas je sve raznježio. A tek je počela jedna velika karijera.
Čitam strane medije, svi govore o sucu i nedovoljno oporavljenom statičnom golmanu... Lako je sada biti general poslije bitke, no tko bi zamijenio Subašića u samom finalu nakon svega što je napravio na putu do finala? Nema tog izbornika koji bi to napravio... Biti viceprvak svijeta veliki je uspjeh, svi bi odmah potpisali prije prvenstva da im se to ponudilo... Ako ništa drugo, da je Dalić osvojio prvenstvo, budući izbornici bi mogli samo ponoviti uspjeh, sada ga ipak mogu i nadmašiti. Tko zna koliko ćemo čekati tako nešto, no neki od nas će to i dočekati...