Završila je jedna era, povukao se tvrdoglavi i kontroverzni političar, biznismen, plejboj... Ostavio je iza sebe 29 titula, od čega osam prvenstvenih i pet Liga prvaka. Od 13. travnja Silvio Berlusconi više nije najveći dioničar velikog Milana, prodao je svoj udio skupini kineskih investitora za 740 milijuna eura, u što je uključeno i 220 milijuna eura dugovanja. Uložio je milijune eura i 31 godinu u ponajveći talijanski klub i odlučio se povući, što je bilo logično s obzirom na brojne probleme koji ga pritišću, od onih sa sudovima do onih financijskih...
Stigla nova lica
Novi vlasnici dvije su godine pregovarali s Berlusconijem, dvaput sve prekidali te bili na rubu odustajanja, ali na kraju su ga pridobili te je potpisao ugovor s Rossoneri Sport Investment Luxembourg i predao toj kompaniji svojih 99,93 posto vlasništva kluba. Konkretno, predao ih je kinesko-hongkonškom tajkunu Liu Yonghongu (47), koji stoji na čelu skupine investitora, ali i na čelu grupacije Rossoneri Sport Investment Lux. Njega se također može nazivati kontroverznim jer podrijetlo njegova novca nije poznato, kao ni otkud je posudio silne milijune za kupnju Milana. Dakle, već u samom početku mnoge su zavrzlame oko posla, komplikacije i pravne igre koje stvaraju privid da je sve potpuno “čisto”. Uostalom, navijači Milana već su navikli na to, slično Berlusconi kroz svoj Fininvest posluje od prvog dana boravka u Milanu. Samo, taj je talijanski klub u prošlosti ipak bio uspješniji, jači i ugledniji nego danas...
Posljednji naslov prvaka osvojen je 2011. godine, posljednji trofej 2016., a riječ je o talijanskom Superkupu.
– Odlazim teška srca nakon više od tri desetljeća u voljenom klubu. Svjestan sam da drugog načina nema jer u modernom nogometu bez investicija i novca nema rezultata, čemu smo svi svjedočili posljednjih godina. Sad, sa svježim kapitalom, Milan dobiva potrebnu snagu i bit će ponovno velik, navijači će se imati čemu radovati. Nikad neću zaboraviti sve ove godine i što mi je Milan dao. Želim zahvaliti svima koji su mi omogućili da imam takve uspomene – napisao je u pismu u povodu odlaska Berlusconi i prepustio uzde drugima.
Svjež kapital za napredak
Malo je onih koji toliko vremena provode na čelu nekog sportskog kluba i unatoč svim kontroverzijama, to ipak treba poštovati. Također, pred novim vlasnicima velik je posao, pritisak, početna skepsa navijača...
– Znam da je na nama velika odgovornost, moramo vratiti Milan na staze slave. Neka svi navijači znaju da je taj veliki klub počeo jedno novo poglavlje u svojoj 118 godina bogatoj povijesti. Svi ga želimo ponovno vidjeti na krovu Europe i s tim smo ciljem ušli u ovaj projekt – bile su prve riječi kojima se Li obratio znatiželjnoj javnosti. Ipak, otkad se to dogodilo Milan je remizirao s Interom (2:2), izgubio od Empolija (1:2) i remizirao s Crotoneom (1:1). Ako se po jutru dan poznaje...
Možda ipak treba pričekati sljedeću sezonu, vidjeti hoće li se mijenjati trener, koja će pojačanja stići u klub te kako će se otvoriti nova sezona. Možda novi vlasnik uistinu jest tek na početku nove dugotrajne ere i možda s Milanom neće toliko toga biti sumnjivo. Jer, dovoljno je baciti oko na dostupne podatke o kineskom tajkunu.
Vratiti Milan na staze slave
Rođen je 1969. i ne zna se gdje točno u Kini jer nije navedeno, a on to ne želi otkriti. Tek se zna da su mu preci živjeli u Maomingu, koji spada pod provinciju Maoming. Emigrirao je u Hong Kong 1994. godine kako bi se mogao bolje profilirati kao biznismen, ali i da dobije tamošnje državljanstvo. Time je dobio priliku u Kini poslovati kao stranac, što je pomalo apsurdno, ali iskorištene su rupe u zakonu i tako je Li izbjegavao neke porezne terete kakvi pogađaju kineske investitore. Također, ono što budi dodatne sumnje jest to što se u svom životopisu konstantno hvali činjenicom da je već s 25 godina postao generalni menadžer u kompaniji Enson Enterprises, koja je bankrotirala 2000. Uz to, napominje da je od 1997. do 2000. bio izvršni direktor (CEO) kompanije Grand Dragon International Holdings. No ne postoji nijedan dokaz da je ikad imao ikakve veze s tim kompanijama. Umjesto toga, u registrima hongkonških kompanija može se vidjeti da je Li bio direktor u China Power Group, Hong Kong China Power Books Publication, Noble Wisdom Development i LYH Investment. Problem je što sve one zajedno generiraju godišnje oko stotinu milijuna eura prihoda, a Li sam vrijedi oko 800 milijuna eura.
Nije mu ni obitelj manje kontroverzna. Otac Li Naizhi i mlađi brat Li Yongfei završili su u zatvoru 2003. zbog financijskog kriminala, a najstariji brat Li Hongqiang uspio se izvući bijegom u Honduras. Nije ni to sve, Li je nekoliko puta plaćao kazne zbog kršenja pravila trgovine i ignoriranja naputaka regulatornih tijela u Kini, a ono što je zanimljivo jest da je svaki put “poslovao” između dvije kompanije koje su u njegovu vlasništvu, što se može ugrubo okarakterizirati kao pranje novca, izbjegavanje plaćanja poreza i zamračivanje dugovanja. Uz to, postoje indicije da Li koristi lažno ime Li Bingfeng kad obavlja poslove kako bi izbjegao svaku odgovornost u slučaju problema. To nije dokazano, ali uvelike se istražuje u Kini, kao i svim državama gdje Li posluje, što znači da ga pod povećalom imaju i talijanske institucije. Zli jezici rekli bi da su navijači Milana nakon Berlusconija dobili Berlusconija, ali kineskog... Ili, preciznije, hongkonškog.
Svi pljucaju po Berlusconiju, a dok je on vladao bogami nije bilo gladnih i puckih kuhinja kao danas, a o izbjeglicama da i ne govorimo. Bili su bogati i moderni, a sada su teska Afrika. I ovaj potez sa Kinezimaa mu je proracunat, bolje Kinezi nego Arapi. Kinezi imaju novaca i nisu napasni kao Islamisti, ovi kada investiraju u neciju zemlju, odmah im moras podici tisucu dzamija. Zna on sta radi.