Srbija, prema najavi predsjednika Aleksandra Vučića, gradit će nacionalni stadion. Okvirni iznos gradnje stadiona je 250 milijuna eura, bit će sagrađen blizu autoceste “Miloš Veliki” te blizu izlaza autoceste Beograd – Surčin. Gradnja “srpskog Wembleya”, kako ga u Srbiji nazivaju, trebala bi početi 2021. godine.
– Što će nam stadion? To je danas prijeka potreba. Promijenile su se potrebe. Ljudi idu na stadione uživati s obiteljima, da im bude ljepše na stadionu. Bit će kombinacija čeličnih konstrukcija i drveta, i to izvana, dakle prirodni materijali. Vjerujem da će se početi graditi sljedeće godine, od državnog novca, i neće biti nimalo jeftino. To će biti novi razvojni projekt i na tom mjestu će kvadrat odmah skočiti za 1000 eura – rekao je Vučić te u svom megalomanskom stilu dodao:
– Stadion će biti skup, ali i ljepši od Allianz Arene u Münchenu.
Bandićevi driblinzi
Predsjednik je pokazao i spektakularne nacrte budućega beogradskog objekta, no nije precizirao rokove gradnje niti detaljnije pojasnio financijsku konstrukciju. Kako god, Srbi su barem pokazali nekakvu inicijativu oko stadiona; imaju ga nacrtanog, znaju gdje bi ga trebali graditi, znaju i okvirnu cijenu...
Čak i ako zvuči kao iluzija, s obzirom na nezavidnu gospodarsku situaciju, Vučić je u ovome korak ispred nas. Naš premijer Andrej Plenković u predizbornoj je kampanji naglasio kako je nacionalni stadion potreba, i tu se zaustavio. Gradonačelnik Milan Bandić agendu stadion koristi već godinama; evo u rujnu navršava se godina dana od njegove posljednje najave o gradnji stadiona, a ni tu se stvari nisu pomaknule s mrtve točke.
U međuvremenu kao kandidat za gradnju vlastita stadiona pojavio se i Dinamo, no teško da je itko racionalan i objektivan mogao ozbiljno shvatiti tu najavu. Uglavnom, Hrvatska ima drugu reprezentaciju svijeta u nogometu, a najveći stadion, u glavnom gradu, raspada se i sada je i službeno neupotrebljiv za gledatelje, a novoga nema čak ni nacrtanoga. Istina, glavnom gradu nedostaje i dječja bolnica, pa i još jedan most preko Save, i vrtići, ali i nogometna arena dostojna svjetske nogometne velesile morala bi se naći u urbanističkim planovima.
Pogled u tuđe dvorište u zemljama u regiji otkriva da su i slabije ekonomije od naše, pa i manji gradovi od Zagreba našli načina sagraditi vrhunski komforne stadione, po visokim Uefinim standardima. Primjerice, albanska Vlada i tamošnji nogometni savez zajednički su vlasnici Air Arene u Tirani s 22.000 natkrivenih mjesta. Gradnja stadiona trajala je od 2016. do 2019. godine, a cijeli projekt, u sklopu kojega su još i hotel Marriott i trgovački centar, koštao je 85 milijuna eura.
Hrvatska nogometna reprezentacija upoznala je i monumentalni objekt u Skoplju, stadion uz rijeku Vardar za 36.000 gledatelja koji nosi ime pokojnoga pjevača Toše Proeskog. Gradnja tog objekta koštala je 60 milijuna eura.
Budimpešti dva nova stadiona
Novi, ekstraluksuzni stadion od 2011. ima i Bukurešt. Kapacitet mu je 55 tisuća mjesta, a stajao je 234 milijuna eura. Megalomani Mađari, koji upravo grade stadion u Osijeku, u Budimpešti su obnovili ili sagradili čak dva stadiona. Puskas Arena sa 67.000 mjesta otvorena je 2019. godine, a 2014. za 40 milijuna eura sagrađena je Groupama Arena s 22.000 mjesta.
I tako, stadioni u regiji niču kao gljive, a Zagreb svoje maksimirsko ruglo krpa i nad njim se zgraža, ali i ne poduzima baš ništa kako bi se stvari oko stadiona pokrenule. Čak ih je i Vučić preduhitrio. Makar i – nacrtom.
najbolje građevine su u ZG izgrađene za Austro-ugarske