Bila mi je to najljepša utakmica. To što se dogodilo u ta dva sata obuhvatilo je sve životne osjećaje. Nijedan film ili predstava nikada ne mogu prikazati toliko kontradikcija i osjećaja. Bio sam potpuno ispunjen emocijama. Tako snažnim. Bilo je nevjerojatno, rekao je Michel Platini o njemu najboljoj utakmici svih svjetskih prvenstava. Drugom polufinalu Svjetskog prvenstva u Španjolskoj 1982., između Francuske i Zapadne Njemačke. Nijemce nije volio nitko, prije svega zbog skandala koji su izazvali u skupini kada su oni i Austrijanci šetali terenom nakon Hrubeschova gola za 1:0 i tako izbacili Alžirce.
Unatoč tom polufinalnom spektaklu, nogometni će anali pamtiti start njemačkog vratara Haralda Schumachera na Patricku Battistonu.
Spektakl nakon užasa
Iako je Battiston Nijemcu kasnije oprostio ističući ipak kako nema pretjeranu želju da ga vidi, Schumacher će zauvijek ostati zapamćen kao seviljski mesar koji je jadnog Francuza otpremio s terena samo deset minuta nakon ulaska, u komi i bez dva zuba, za što nije dobio ni žuti karton. Sličan je bio i kao trener, u Fortuni iz Kölna dobio je otkaz na poluvremenu utakmice s Waldhofom, a finale, zbog kojeg je u njemački nogomet aktivno uključen tek preko svoje agencije, bila je njegova autobiografija u kojoj je tvrdio da su se njegovi reprezentativni suigrači dopingirali. No, sve ostalo bilo je fantazija nogometa kakvog više nema. Platinija je jedan novinar tog doba nazvao prvom violinom sofisticiranog gudačkog kvarteta, francuskog veznog reda. Tek kad bi lopta stigla na cilj, gledatelj bi znao kako je dobar pas to bio. Jean Tigana sve do ranih dvadesetih i nije bio profesionalac, draže mu je bilo raznositi poštu. No, prava je priča Dominique Rocheteau, krilo St. Etiennea, “Zeleni vrag”, poznat po svojim političkim uvjerenjima jer je bio uvjereni komunist, sljedbenik Revolucionarne komunističke lige. Njegov kolega Didier Six vodi ljetni nogometni kamp, ali nikako se ne može domoći posla profesionalca, vjerojatno i zato što je izjavio da je ulazak u francuski nogomet ravan ulasku u mafiju.
Komunizam na terenu
Manuel Amoros pamtit će još jedno izvođenje penala. Protiv Zvezde u finalu Kupa prvaka promašio je. Kasnije će ostvariti zavidnu trenersku karijeru vodeći Komore i Benin. S druge strane, Manfred Kaltz i njegov suigrač Uli Stielike postat će dvojica od trojice njemačkih igrača koji su igrali u sva tri europska klupska nogometna finala te u finalu SP-a i EP-a. I danas aktivan trener, Stielike je prije osam godina, nakon teške bolesti, izgubio sina. Paula Breitnera će Derwall za to prvenstvo reaktivirati, ali ne da igra beka, već sredinu gdje je za Nijemce značio otprilike kao i Platini za Francuze. Tako je Rocheteau dobio pandana na drugoj strani, jer Breitner je bio štovatelj Mao Ce-tunga, ali više je ražestio njemačku javnost prelaskom u madridski Real, tada jako povezivan s Franciscom Francom. I za kraj spomenulimo Klausa Fischera i njegov gol škaricama u 108. minuti. Koji nije bio i njegov najljepši gol jer je 1977. Švicarcima zabio sličan koji je proglašen golom stoljeća od njemačkih TV gledatelja. Kasnije je dobio zabranu na godinu dana zbog uzimanja mita, preinačenu s doživotne zabrane.
>>Njemačka preuzela od Bayerna puno jalovosti u igri
