Marita Koch, nekadašnja sjajna istočnonjemačka atletičarka na današnji dan, prije 37 godina istrčala je svjetski rekord na 400 metara – 47,60 sekundi.
Taj rezultat istrčala je na Svjetskom kupu u Canberri i tko bi tada rekao da će taj rezultat biti nedostižan sve do današnjih dana i to je jedan od najdugovječnijih svjetskih rekorda u atletici. Stariji svjetski rekord je samo onaj Jarmine Kratochvilove na 800 metara koji stoji od 1983. godine.
Zanimljiv je da je samo Kratochvilova uspjela trčati 400 metara ispod 48 sekundi 47,99 u Helsinkiju 1983. godine. Najbliža svjetskom rekordu na 400 metara u posljednje vrijeme bila je Shaunae Miller-Uibo s Bahama koja je prošle godine trčala 48,36 sekundi što je trenutno tek šesti rezultat svih vremena u ovoj disciplini.
Kada je trčala svjetski rekord 100 metara prošla je za 11,3, a 200 metara za 22,4 sekunde. U ciljnoj ravnici na TV snimci se vide samo Marita Koch i Olga Brižina dok su sve ostale daleko zaostale.
- Otišla sam u Australiju s velikim očekivanjima. Bilo mi je loše prije utrke, ali sam uspjela kontrolirati strah i stres. Prvo sam pobijedila na 200 m u vremenu 21,90, ali, kao što mi je rekao trener Meier, nisam trčala ravnomjerno.
Znala sam da mi je to posljednja prilika, jer sam tada imala 28 godina, da pokušam istrčati svjetski rekord na 400 metara. Pet tjedana sam se pripremala isključivo za tu utrku, a vrijeme na treninzima pokazivalo je da mogu.
Primjerice, na treningu sam trčala 47,80 sekundi. Jedna od stvari koja me motivirala je to što se Svjetsko prvenstvo održava u Australiji.
Do 200 metara sam stigla ili prestigla sve suparnice i na trenutak sam oklijevala misleći da će biti teško srušiti svjetski rekord. Ali, na 360 metara sam se osjećala dobro, svježe i u zadnjih 30, 40 metara jedina stvar koja mi je prolazila kroz glavu bila je - ma daj, nemoj završiti s 48,01 ili tako nešto.
Bila sam svjesna da ako ću trčati ispod 48 sekundi, da je to taj, moj trenutak. U cilju sam shvatila da su gledatelji na nogama i pomislila sam u sebi - čini mi se da sam uspjela. Pogledala sam na sat i vidjela 47,60 sekundi – priča Marita Koch.
Mnogi danas govore kako je Marita koristila doping. Njemački aktivisti protiv droge Brigitte Berendonk i Werner Franke uspjeli su spasiti nekoliko doktorskih teza i drugih dokumenata koje su napisali znanstvenici koji su radili za istočnonjemački program istraživanja droga.
U dokumentima se navode doze i rasporedi za primjenu anaboličkih steroida mnogih sportaša bivšeg DDR, a među njima je bila i Marita Koch. Prema tim izvorima Koch je koristila anabolički steroid Oralno-Turinabol od 1981. do 1984. godine.
Marita je rođena u Wismaru gdje je odmalena pokazivala svoje sprinterske kvalitete. Nadmetala se sa starijim dječacima i uvijek bi pobijedila.
Cijelu karijeru imala je samo jednog trenera - Wolfganga Meiera, koji je radio kao brodski inženjer, ali je honorarno trenirao atletiku.
Koch i Meier preselili su se u Rostock gdje je Martia studirala medicinu. Zbog atletike je odustala od studija medicine. Dominirala je na 400 metara osamdesetih godina.
U svojoj kolekciji ima olimpijsko zlato i srebro, tri svjetska zlata i srebro, a na europskim prvenstvima šest puta bila je prva. Mogla je imati koju olimpijsku medalju više da Istočna Njemačka nije bojkotirala odlazak na Igre u Los Angeles 1984. godine.
U sportsku mirovinu otišla je 1987. godine zbog problema s Ahilovom tetivom i želje da se posveti obitelji. S trenerom Meireom, za kojeg se udala, ima kćer Ulrike i trgovinu sportskim potrepštinama u Rostocku.
Tijekom svoje karijere postigla je 16 svjetskih u sprinterskim disciplinama na otvorenom, kao i 14 svjetskih rekorda u disciplinama u dvorani.
Koch je bila prva žena koja je trčala 200 metara za manje od 22 sekunde. Njeno vrijeme od 21,71 sekundu, istrčano u Karl Marx Stadt-u stajalo je kao svjetski rekord devet godina.
- Nakon 1985. godine ponestalo mi je motivacije. Osvojila sam sve i imala svjetski rekord na 400 metara. Međutim, bila sam uvjerena da ću se posljednji put natjecati na Europskom prvenstvu u Stuttgartu 1986. godine.
Manfred Ewald, šef sporta u DDR-u, uspio me uvjeriti da se vratim. Kada sam izašla iz njegovog ureda rekla sam - Dovraga, ako se umirovim onda sam loša osoba – rekla je Marita koja je na kraju osvojila zlatnu medalju na 400 metara i time se oprostila od velike karijere velike karijere.
Momčina.