Većina klubova u našoj prvoj nogometnoj ligi jedva spaja kraj s krajem, preživljava, ali nigdje situacija nije tako teška kao u Istri 1961. Tamo su već zaboravili značenje riječi plaća, novac mogu vidjeti samo na fotografijama. Igrači napuštaju klub, ostali su samo oni najuporniji i svaka im čast. I sad u takvoj situaciji, kad ne zna ni tko će mu biti u svlačionici idući dan, trener Darko Raić Sudar mora smišljati nekakvu taktiku za utakmicu (danas igraju s Osijekom u Puli).
Nevjerojatno je da čovjek s takvim problemima na pitanje kako je – odgovara iskrenim smijehom.
Osijek pa bijeg od problema
– A što drugo mogu, istina je da nema baš razloga za smijeh, ali veselimo se što nas čeka još današnja utakmica pa onda idemo na odmor, maknuti se od svih ovih problema – kaže Raić Sudar koji je nekako skupio 11 igrača za današnji susret.
Uz sve probleme neće imati ni iskusnog Aljošu Vojnovića koji je u Istri na posudbi iz Osijeka i u ugovoru mu stoji da ne smije igrati protiv svog kluba.
– Imam 11 igrača, priključili smo i pet-šest juniora. No ni ovakvi nećemo izaći s bijelom zastavom, zna to i moj veliki prijatelj, trener Osijeka Zoran Zekić.
Istra će otići na odmor, ali tko zna što će biti na proljeće.
– Nadamo se da će netko doći i uzeti klub. Ni u tom slučaju neće biti jednostavno jer nam je otišlo puno igrača, treba dovesti desetak novih, slagati momčad. To bi bio scenarij u slučaju dobrog raspleta, tada bismo se digli.
No, što ako se to ne dogodi, ostane li ovakvo stanje, postoji li opasnost da Istra danas igra svoju zadnju utakmicu u Prvoj HNL?
Glave su naš problem
– Uh, moguće je i to, naravno da bi to bio najgori scenarij. Znate, igrao sam dugo nogomet, još u bivšoj državi i nikad nijedan klub nije odustao na pola natjecanja, bilo je nešto pred kraj lige. Bila bi to katastrofa ne samo za ovaj klub već i za cijelu Istru, ali i za cijeli hrvatski nogomet. No ovako je zapravo nemoguće živjeti i puno sam puta rekao – svaka čast mojim igračima. Od lipnja do danas dobili su jednu plaću, a oni koji su došli u kolovozu, kao ovaj divni Ukrajinac Matjaž i Čuljak kojeg sam ja doveo iz Vinkovaca, nisu dobili ni lipe. Živimo jer nam pomažu prijatelji kluba, obitelji. Pa čovjek nas vozi na utakmice iako mu ništa nismo platili, igrači žive u stanovima koje ne plaćaju, ali ih ljudi ne izbacuju, hrane se okolo. I to što dečki ne dobivaju plaću još nije najgore, još bi državi morali plaćati sva davanja jer su kao obrtnici – ispričao nam je Darko Raić Sudar tužnu nogometnu priču Istre koja je i u takvim uvjetima zapravo ostvarila solidan rezultat, ima četiri boda više od posljednjeg Rudeša.
– Nama je cilj bio da rezultatski ne potonemo previše. Nije nama problem kvaliteta, uostalom, iako je dosta igrača otišlo, imam karakterne dečke kojima sam zahvalan na svemu, veći je problem glava. Nije lako svaki dan gurnuti sve probleme pod tepih i doći na trening ili čiste glave odigrati utakmicu. Zbog njih i uopće zbog nogometa, nadam se da će se nešto pomaknuti u klubu – zaključio je Darko Raić Sudar.
Ti su sad procijenili kako su se pojavili “misteriozni Amerikanci”, a u biti se dogodilo da su napokon u Split stigli pravi biznismeni, face koje znaju što žele… Naravno, oprez nikad nije na odmet, jer se toliko puta događalo da špekulanti, pravi avanturisti i prevaranti, bez podloge, nastoje uletjeti u poslove.