Hoće li odgođenih Olimpijskih i Paraolimpijskih igara uopće biti? Ako ih bude, može li Tokio organizirati sigurne Igre? Hoće li biti dozvoljena nazočnost gledatelja ili će se natjecanja odvijati ispred praznih tribina? Pitanja su to koja si ovih mjeseci postavlja cijeli sportski svijet i na koja smo potražili odgovore kod veleposlanika Republike Hrvatske u Japanu Dražena Hrastića, karijernog diplomata koji je u Zemlji izlazećeg sunca već petu godinu i koji je kao takav angažiran u pripremi terena za hrvatske olimpijce.
A s njim smo pričali dan uoči 28. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa, koja je obilježena u ovaj petak, 5. ožujka. A 24. ožujka napunit će se godina dana od odgode tokijskih Olimpijskih igara koje su trebale biti održane prošlo ljeto. Sva ta neizvjesnost utjecala je i na japanski puk koji kao da pomalo gubi olimpijsku želju. Kao da im je svega oko Igara već dosta.
- Japanci su bili strahovito ponosni što će po drugi put biti domaćini Igara no činjenica je da se velika većina javnosti, prema više istraživanja, protivi održavanju ili se zalaže za novu odgodu. A sveukupno je to oko 80 posto javnosti. Dakako, to je trenutna situacija pa se treba zapitati zašto je to tako. U svjetlu pojave novih sojeva virusa i odluke da cijepljenje neće biti preduvjet za sudjelovanje, velik dio anketiranih s pravom je zabrinut što bi za epidemiološku situaciju značio dolazak preko 10 tisuća sportaša i još toliko trenera, dužnosnika, sudaca, medicinskog osoblja... Pored toga, ljudi su svjesni da je to veliki trošak, a da očekivane financijske koristi neće biti niti približno kao što bi bilo da je u olimpijskog 2020. godini, kao što se očekivalo, Japan posjetilo 40 milijuna posjetitelja što bi značilo i njihovu vrlo veliku potrošnju.
Navodno je oko 50 posto poslovnih subjekata za potpuno otkazivanje Igara. Zašto?
- Glavni razlog bi se mogao naći u činjenici što Japan neće imati očekivane gospodarske koristi od održavanja Igara a istovremeno je njihovo održavanje dodatan trošak. Odgoda ima svoju cijenu, baš kao i mjere u sprečavanju širenja virusa pa u svemu tome brojni gospodarski subjekti ne vide gospodarsku logiku.
Koliko bi Japan zaradio da su Igre održane prošlo ljeto u najnormalnijim okolnostima? Postoji li kakva procjena?
-Svota bi po grubim procjenama zacijelo bila veća od desetak milijardi dolara.
Japanci su organizirani ljudi pa ih zacijelo smeta to što je proračun Igara sa planiranih 6,6 milijardi USD, koliko je bilo rečeno kada je Tokio 2013. dobio Igre, narastao na više nego dvostruko veću svotu od 15,4 milijardi USD.
- Ja neću govoriti o svotama no javnost jest negativno reagirala na vijesti da Olimpijske igre stoje puno više no što je bilo planirano. Jer, to je veliki trošak za državne i gradske financije pa se u tom smislu stalno pojavljuju negativni komentari.
I dok veći dio japanskog puka priželjkuje potpuno otkazivanje Igara, da to skinu sa dnevnog reda u svojim životima, čelni ljudi Organizacijskog odbora i vladajući političari zagovaraju da se među njima ne razgovara na način da li će Igara biti nego samo pod kojim uvjetima će se one održati.
- Svi japanski dužnosnici, tokijski i nacionalni, su decedirani u namjeri da se Igre održe na najsigurniji način i to se transparantno komunicira jer je to politička odluka koja je na snazi. Uostalom, na nedavnom sastanku na vrhu Skupine G7 u završnoj izjavi je sedam najrazvijenijih zemalja svijeta snažno podržalo održavanje Olimpijskih igara. Dakle, logično je da se svi oni ne pitaju hoće li ili neće biti Igara nego kako ih organizirati na najsigurniji način.
A njihovu organizaciju ovog časa predvode tri žene. Guvernerica Tokija Yuriko Koike, nova olimpijska ministrica Tamayo Marukawa te nova predsjednica Organizacijskog odbora Seiko Hashimoto.
- Možemo reći da su žene tri ključne osobe zadužene za organizaciju i provedbu Igara. Inače, žene u japanskom društvu kao supruge, majke, sestre uživaju ogromno poštovanje i prema njima se odnosi na najbolji mogući način no isto tako je nepobitna činjenica a u japanskoj politici i biznisu, na najvišim pozicijama, ima vrlo malo žena uključujući i japanski parlament. Premijer Suga, kao i njegov prethodnik Abe, pokušava promijeniti položaj žena i povećati njihovu zastupljenost u svim sferama javnog života.
Nedavno je japansku javnost uznemirio seksistički ispad dosadašnjeg predsjednika Organizacijskog odbora, bivšeg premijera, Yoshira Morija koji je kazao da sastanci Organizacijskog odbora predugo traju jer žene previše pričaju pa je zbog toga morao abdicirati.
- Na tu nesretnu izjavu svi su negativno reagirali a i sam nekadašnji premijer Mori je rekao da je to bilo pogrešno. Bilo je nespretnih pokušaja da se to malo ublaži, no i to je bilo negativno prihvaćeno pa se morao povući.
Neki zapadnjački mediji isčuđivali su se i propitivali kako to da tako važan posao vodi čovjek od 83 godine, a Mori je imao 77 kada je imenovan za predsjednika Organizacijskog odbora. Kakav je u Japanu odnos prema starijim ljudima i njihovom radnom potencijalu?
- Čim dođete u Japan osjetite da postoji veliko poštovanje prema starijim osobama koje može biti primjer drugim dijelovima svijeta. Osim toga, Japanci prosječno žive dugo i često rade do kraja života. Nakon što se sa 65 godina umirove, velika većina njih ima drugu karijeru. Primjerice, ja ne znam niti jednog umirovljenog japanskog veleposlanika koji je prestao raditi. U Japanu se radi skoro dok ne umreš.
Po godinama je za mirovinu i aktualni japanski premijer Yoshihide Suga, koji ima 72 godine, no i on je odlučan u namjeri da se Olimpijske igre održe pa je na Svjetskom ekonomskom forumu, održanom u siječnju , kazao da će održavanje Olimpijskih igara služiti kao "dokaz pobjede čovječanstva nad virusom".
- Slične izjave se mogu čuti i na nacionalnoj pozornici. Premijer i vlada odlučni da se Igre održe na najsigurniji mogući način. S obzirom da tu ima i dobivenih i izgubljenih bitaka niti ako se Igre održe to neće biti definitivna pobjeda nad virusom. Nedovoljna dostupnost cjepiva i općenita situacija u Japanu je takva da će se do početka i tijekom Igara o koronavirusu i dalje morati razmišljati.
Ako bi od nekoga, na prvu, očekivali jednu od najvećih stopa procijepljenosti onda bismo zacijelo pomislili na Japan. No, Zemlja izlazećeg sunca u tome uopće nije među vodećima. Kasni li Japan s cijepljenjem?
- Japan ne misli da kasni jer je ovdje procedura odboravanja lijekova strožija nego u Europskoj uniji i traje nešto duže. Japansko zakonodavstvo je vrlo snažno i sveobuhvatno usredotočeno na zdravlje vlastitog stanovništva. Za razliku od Europe i Sjeverne Amerike gdje se priznaju istraživanja samih tvrtki ili drugih država, ovdašnja regulativa traži da se klinička ispitivanja cjepiva moraju obaviti jednim dijelom i u Japanu. Stoga je Japan, tek sredinom veljače odobrio prvo cjepivo i to ono Pfizerovo. Prvi su na redu zdravstveni djelatnici kojih je 3,7 milijuna, a onda na red dolazi starija populacija od 65 godina, a njih je oko 36 milijuna. Planira se da će cijepljenje starijih krenuti najkasnije u drugoj polovici travnja, a da do tada moraju biti procijepljeni svi zdravstveni djelatnici.
Dakle, u pravu je onaj japanski eskpert kojeg je citirao Associated Press kada je izjavio da Japan gotovo sigurno neće dostići imunitet krda do druge polovice srpnja i početka Olimpijskih igara?
- U trenutnoj situaciji to je vrlo teško prognozirati.
Čini se da Japanci baš i nisu ludi za cijepljenjem i cjepivom.
- Da, japansko stanovništvo prilično je skeptično prema cijepljenju pa se ulažu posebni napori da se stanovništvu obrazloži važnost cijepljenja za njihovo osobno i u širem smislu nacionalno zdravlje. Osim toga, već mjesecima se vježba masovno cijepljenje jer Japan kada u nešto krene onda to funkcionira besprijekorno. Japanci su izuzeteno dobro organizirani ljudi. Uostalom, od prve skupine cijepljenih zdravstvenih djelatnika, a njih je 40 tisuća, njih čak 20 tisuća prati se na dnevnoj razini, da se vidi koje su moguće nuspojave.
Ostatku svijeta nije poznato da Japan, jedna od najjačih svjetskih ekonomskih sila, pokušava razviti svoje cjepivo!?
- Za sada o tome nema pouzdanih informacija.
U dijelu japanskih prefektura koje obuhvaćaju najveći dio stanovništva bilo je proglašeno izvanredno stanje.
- Jest, no ono nije podrazumijevalo stroga ograničenja kao u Europi. Tijekom ovog izvanrednog stanja građani su bili pozivani da ne napuštaju domove, posebice nakon 20 sati, ako to nije nužno, no ljudi mlađe i srednje dobi su najnormalnije vani. Trgovine i restorani rade do 20 sati, a alkohol se toči do 19 sati. Traži se da barem 70 posto djelatnika institucija i tvrtki rade od kuće, a kad nije moguće da se organizira rad u smjenama. Za vrijeme tog laganog "lockdowna" dozvoljena su i sportska i kulturna događanja uz obvezu da mjesta događanja smiju biti popunjena do 50 posto i da je gornji limit posjetitelja pet tisuća. Dakle, i na stadionu kapaciteta 50 tisuća može biti samo pet tisuća gledatelja. Razmatra se i moguće daljnje postupno ublažavanje ograničenja broja posjetitelja na sportskim događanjima.r
A sve to dozvoljeno je jer su Japanci discipliniran narod.
- I kada nema pandemije, oni jako drže do higijene, peru ruke vrlo često, a u svakodnevnom životu oni se u pravilu ne grle, ne ljube i ne rukuju. Osim toga, svaki prehlađeni Japanac obvezno nosi masku. Zbog vrlo visoke samodicipline i različitih kulturološko-vrijednosnih obrazaca zaraza se u Japanu nije proširila kao u mnogim drugim zemljama i ovdje je epidemiološka situacija neuporedivo bolja nego u Europi i Sjevernoj Americi. Recimo, nema Japanca koji će u svoju kuću ući u obući. Kod njih je sve jako čisto pa čak i kada ideš na planinarenje ti usred ničega naiđeš na toalet, u kojem je čisto kao u apoteci, s toplom vodom i grijanom školjkom. Inače, specifičnost Japana je što su velika većina zaraženih ljudi srednje i mlađe dobi, dakle koji su izloženiji socijalnoj interakciji.
Japanu na ruku ide i to što je otočna zemlja pa se može lakše izolirati.
- Za državljane velike većine zemalja postoji zabrana ulaska u Japan osim za izuzete kategorije kao što su diplomati, pomorci, osobe koje imaju dozvolu boravka, koje dolaze na liječenje ili školovanje. Isto tako, Japan je za sve zemlje Europe i Sjeverne Amerike i brojne druge države ukinuo bezvizni režim. To su dva mehanizma kojima se oni štite pa izuzetno malo ljudi ulazi u Japan i izlazi iz njega.
Ako su na snazi takva ograničenja kako će onda u Japan ulaziti sportaši olimpijci i njihova pratnja?
- Ovo je trenutno stanje i ne odnosi se na Olimpijske igre. U Kyotu će ovih dana biti UN-ov kongres o sprječavanju kriminala i kaznenom pravosuđu uz sudionike iz cijelog svijeta za koje je napravljen izuzetak unutar poznatih ograničenja. Posebne mjere donijet će se i za sudionike Olimpijskih igara.
Kada pak u njega uđu sportaš i njihova pratnja oni postoji velika mogućnost da neće smjeti izlaziti iz Olimpijskog sela odnosno sa sportskih borilišta. A to vrijedi i za novinare koji, takvo je sadašnje stanje, neće smjeti koristiti javni gradski prijevoz ali niti usluge kafića i restorana. A hrvatski novinari neće biti u službenom hotelu iz kojeg će postojati službeni prijevoz.
- Pokušat će se pronaći rješenje i za takve okolnosti jer svakom novinaru treba biti omogućeno da pod jednakim uvjetima može obavljati svoj posao. Dakako, pri tome će morati biti spremni na velika ograničenja kao što su komunikacija sa sportašima uz socijalni razmak, paravane i slično. "Playbook", odnosno serija priručnika koja je objavljena prije nekoliko tjedana za sportaše, medije i druge sudionike propisuje najstrože moguće mjere da se japanska javnost uvjeri da će sve biti odrađeno s najmanjim mogućim rizikom i za posjetitelje i za sudionike Igara. Uostalom, u vrijeme Igara već će puno ljudi biti cijepljeno, mnogi će i preboljeti COVID-19 pa će imati imunitet i situacija će biti potpuno drugačija i pogodnija za ublažavanje mjera.
Do početka travnja trebalo bi se znati hoće li biti publike na borilištima i hoće li to biti samo japanska publika ili će biti dozvoljen i dolazak navijačima iz cijelog svijeta.
- Odluka o tome hoće li biti dozvoljeni posjetitelji iz inozemstva ili samo iz Japana ili ih pak neće biti, što je najmanje izgledno, još nije donesena. Pri donošenju te odluke organizatori će se rukovoditi s dva bitna pravila. Prvo je da se natjecanja na Igrama moraju održavati u najsigurnijem mogućem okruženju, a drugo pravilo je da Igre budu što bliže normalnim Olimpijskim igrama. Dakako, u pripremi oni uvijek kreću od najlošijeg mogućeg scenarija da bi i za njega bili spremni baš kao i za one liberalnije.
Među lošijim olimpijskim scenarijima svakako jest i to da se pored pandemijskih nevolja u vrijeme održavanja Olimpijskih igara dogodi još ili potres, erupcija vulkana ili kakav razoran tajfun.
- Japan je za takve situacije uvijek spreman, oni imaju razrađene sve scenarije i u tome najbolji na svijetu. Uostalom, i mi diplomati po dolasku u Japan imali smo trening preživljavanja. Ova zemlja značajan dio svog proračuna, od pet do osam posto godišnje, troši na mjere zaštite od prirodnih nepogoda. Svi sudionici Olimpijskih igara zasigurno će dobiti vrlo precizne upute što im je u kojoj situaciji činiti, primjerice, što poduzeti ako vas potres zadesi dok ste u podzemnoj ili na ulici te koja je alokacijska točka na koju morate izaći iz objekta.
Ono što čeka sve sudionike Igara i olimpijske goste jestu i enormne vrućine.
- Tijekom Igara, krajem srpnja i u prvoj polovici kolovoza, ovdje će vladati vrlo teški klimatski uvjeti. Bit će dana i s temperaturom od 35 i više stupnjeva i vlažnošću zraka od 90-100 posto. Zbog toga je i olimpijski maraton prebačen na sjever Japana, na otok Hokaido koji je po geografskoj dužini i širini na razini Hrvatske. Možemo napraviti usporedbu s Hrvatskom i reći da sve što je južnije Hokaida, kao da je južnije je od Dubrovnika - zaključio je veleposlanik Hrastić koji je u stalnoj vezi sa operativcima Hrvatskog olimpijskog odbora jer će u dijelu prostorija Veleposlanstva RH djelovati „Hrvatska kuća“ u sklopu koje će se predstavljati hrvatska kultura, gospodarstvo, turizam i gastronomija. To će biti i mjesto za male proslave velikih hrvatskih uspjeha, dakako, ako takva okupljanja tada budu dozvoljena.
A na nekoj od tih fešta možda ćemo vidjeti i olimpijskog džudaškog pobjednika, sada Zagrepčanina, Satoshija Ishiija, srdačna MMA borca koji je japansko državljanstvo zamijenio za hrvatsko.
- Veleposlanstvo je posvećeno i sportskoj diplomaciji u čemu mu pomaže i zlatni olimpijac iz Pekinga Satoshi Ishii, koji je uz pomoć Mirka Cro Copa Filipovića sportsku karijeru nastavio u Hrvatskoj, a koji trenutno boravi u Japanu.
Primjer sportske diplomacije svakako će biti i odnos grada Tokamachija prema hrvatskim olimpijcima.
- U okviru priprema za Olimpijske igre nastavljene su, a djelomično i intenzivirane aktivnosti u sklopu projekta „Host Town“ u sklopu kojeg će hrvatski olimpijci u gradu Tokamachiju, u prefekturi Niigata imati pred-olimpijski trening i aklimatizaciju na japanske vremenske uvjete. Grad Tokamachi njeguje posebne veze s Hrvatskom još iz vremena kad je njemu bila smještana hrvatska reprezentacija na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu/Republici Koreji 2002. godine - dometnuo je veleposlanik koji s nestrpljenjem isčekuje vidjeti hrvatske olimpijce u Tokiju.
