Nova Dinamova europska sezona koja sutra počinje utakmicom s Feyenoordom, osim kao izlog za prodaju njegovih najperspektivnijih izložaka, poprimit će i obrise svojevrsne trenerske potjere, u kojoj će šef svlačionice plavih Zoran Mamić biti nezasitni Kotiga, a njegov vječni i najljući suparnik Nenad Bjelica – lovina.
Naime, Zoran Mamić u ovom času već jest Dinamov rekorder kao trener s najvećim brojem europskih nastupa na klupi plavih (31, drugoplasirani Jurčić ima ih 30), no itekako ga žulja što još uvijek nije Dinamov rekorder po broju europskih pobjeda. Ima ih 13 (usto i četiri remija i 14 poraza), a njegova “crvena krpa” Bjelica 14 (plus osam remija i šest poraza).
No Zoran Mamić si je, Bjeličinom eliminacijom s klupe, omogućio nesmetan lov prema i ovoj prestižnoj tituli; preostaje mu samo jedna “sitnica”, pobijediti Feyenoord, CSKA ili Wolfsberger, i bit će heroj. Dinamov trener svih trenera; jer već, kao i Bjelica, ima tri uzastopna naslova prvaka, a među njima jedan ostvaren bez ijednoga poraza. To nema nitko!
Naravno da se učinak Dinamovih trenera u novijoj eri promatra isključivo kroz prizmu europskoga učinka, ne samo osvojenih bodova, nego i cjelokupnoga ozračja oko kluba, pa onda i imidža, percepcije javnosti o njemu, na kraju i brojčano: koliko je taj Dinamo ili taj trener doveo ljudi na stadion. I koliko je Dinamu priskrbio financijski.
Stavimo li sve te parametre u kontekst ove priče, onda je Bjelica još uvijek Dinamov šampion ostvarivši ono što svi Dinamovi treneri, uključujući i Zorana Mamića u tri pokušaja, nisu uspjeli gotovo pola stoljeća: prezimio je u Europi, te čak došao među 16 najboljih momčadi Europske lige. Potom i ušao u Ligu prvaka.
Uza sve to, Bjelica je Dinamu donio totalni europski makeover: novi val popularnosti, čak epidemijskih razmjera, imidž rasprskavajuće nagazne mine u Europi, a ne kante za napucavanje, na kraju i pun stadion. Snažan odjek tih pothvata zasjenio je objektivne Bjeličine kikseve, poput domaćeg poraza od Young Boysa (1:2), potom trtaroške izvedbe s Benficom u Lisabonu (0:3), te na kraju raspada sistema protiv Šahtara (3:3.).
Kad se podvuče crta pod Bjeličin europski opus, ostat će neoborivo da je on s plavima u Europskoj ligi (grupna faza plus eliminacije) ostvario šest pobjeda, što nije uspjelo nijednom Dinamovu treneru. Za usporedbu, Kruno Jurčić i Vahid Halilhodžić u tom natjecanju imaju samo po dvije pobjede s Dinamom, jednako kao i sadašnji Zoran Mamić u čak 10 nastupa (jedan remi i sedam poraza). U sezoni 2013./2014. bio je četvrti, u sezoni 2014./2015. treći u skupini. A imao je Eduarda, Šimunića, Sigalija, Brozovića, Čopa, Soudanija, Henriqueza, Pjacu...
I Mamić i Bjelica imali su s Dinamom šokantne kikseve (Aalborg i Ferencváros, odnosno Young Boys i Šahtar), ali i po jedan plasman u Ligu prvaka te u njoj po jednu briljantnu pobjedu. Zoran je senzacionalno nadigrao Arsenal, a Nenad razbio Atalantu; Mamić je ostao na tri boda u skupini, Bjelica na pet, i obojica su bili posljednji.
I tko je onda od njih dvojice sveukupno uspješniji? Nedvojbeno da je momentum još uvijek na Bjeličinoj strani, jer je sjećanje na njegov osvajački pohod još uvijek svježe, a Zoran Mamić, dokazano vrstan taktičar, komunikator i autoritet, pred sobom sve preduvjete da ga nadmaši: nimalo impresivne suparnike u skupini Europske lige te svlačionicu nakrcanu A reprezentativcima raznih zemalja (Livakovićem, Petkovićem, Oršićem, Stojanovićem, Ademijem, Gavranovićem) i mladim reprezentativcima svjetskoga potencijala, Gvardiolom i Majerom. Na kraju, Zoran posjeduje ono za čim žudi svaki trener, a Bjelica je u svojoj drugoj sezoni u Dinamu toga bio lišen: neograničeno gazdino povjerenje. Ne zaboravimo, Dinamo je rijetko privilegiran i moćan div koji ima oslonac u čak dvije zemlje: jednom, kraćom nogom stoji u Zagrebu, a drugom u Međugorju.
Sve ove blagodati dovode plave gotovo do pozicije u kojoj se prezimljavanje u Europi postavlja kao imperativ, nešto što Dinamu nikako ne bi smjelo pobjeći, a Zorana učiniti novim nedostižnim rekorderom među Dinamovim trenerima. Uspješnijim čak i od Bjelice, a to je ipak sveti gral.
Osim ako se Zokiju ne umiješa i sve ne pokvari – Vrhovni sud RH.
Naravno da je bjelica genije za mamica, ovaj ubire bjrlicine zasluge jer je stvorio ekipu respektabilnu u evropi. Szeta sto zaj dinamo ne zeli da napreduje i kada pocne dobro, srozaju ga opet. Ejkim zrenerima, profiterima.