Otvaranje Svjetskog prvenstva, sudar male države (koja u tom sportu nešto znači) s velikim domaćinom. Emocije na vrhuncu, ponos, himna... I suze. Takve su trenutke proživjeli Darijo Srna i kockasti na otvaranju SP-a u Brazilu, ali ne baš toliko kao Fidži na otvaranju SP-a u ragbiju, koji traje u Engleskoj. Scena kada Nemani Nadolo, ljudina od 194 cm i 125 kg, zažmiri, a niz lice mu se cijede suze ponosa, doista je bila dirljiv prizor.
SP ragbijaša, tvrde, treće je najgledanije turnirsko natjecanje na svijetu, nakon ljetnih OI i nogometnog SP-a. Postoji uzrečica: "Nogomet igraju gospoda, a navijači su frajeri (često huligani), dok ragbi igraju frajerčine, a navijači su gospoda!" I doista, između ta dva sporta koja se u nekim jakim nogometnim zemljama bore za status najpopularnijeg postoje fascinantne razlike...
1. Poštivanje suca
Ovih je dana svijet obišla snimka kako sudac u Brazilu na nogometnoj utakmici vadi pištolj jer su ga igrači da bi ga istukli! Igrači, treneri, dužnosnici nasrću na suce, brojne su scene kako ih ganjaju po terenu, udaraju, otimaju kartone, sugeriraju... U ragbiju toga nema. Ničega od navedenog! Suca se poštuje poput sveca! I koliko god mislili da su zakinuti, igrači mu ne prigovaraju, nikakvo potezanje za ruke, unošenje u lice... A gotovo da ne postoje ni prosvjedi navijača, zviždanje sucima ili da ih zaštitari prate s terena zbog svega što leti na njih s tribina.
2. Poštivanje suparnika
Ragbi je puno kontaktniji sport od nogometa. Ali s puno manje glume i glumaca!
OIzležavanja na travi nema, taman da vodite u najvažnijoj utakmici, nema takve krađe vremena. To je valjda jedina stvar za koju će vas gledatelji nagraditi zvižducima. Također, neke reprezentacije (Novi Zeland i otočke države) uoči utakmica izvode ratnički ples, a protivnički igrači moraju se skupiti na centru i gledati ih.
3. Tehnologija
Osim što ih igrači i navijači puno više poštuju, sucima u ragbiju posao olakšava i videotehnologija. Ili bolje reći obratno: zbog tehnologije, više ih poštuju. Nema pogrešaka koje usmjere tijek utakmice, sve je transparentno, za svaku odluku u koju nije siguran, sudac traži ponovljenu snimku. Tu snimku na ekranu vide i gledatelji na stadionu, a sudac donese ispravnu odluku: je li bilo polaganje ili nije, je li lopta prešla liniju je li igrač napravio prekršaj za karton, je li kazneni udarac... sve ono što može utjecati na rezultat. I kako bi se onda i zbog čega itko ljutio na suce?! Kažu nogometni glavešine: "Nećemo tehnologiju jer izgubit će se čar igre, i suci i njihove pogreške su dio igre." Da, i? Sjajna je čar da igrači glume jedanaesterce, iz tjedna u tjedan se u svim ligama i natjecanjima, od onih najnižih do Lige prvaka i SP-a, raspravlja o sudačkim pogreškama, suci su i fizički napadani i razapinjani u javnosti...
4. Navijači
Publika je gospodska, ne pamti se tučnjava navijača, pije se pivo i uživa... Nema, dakako, ni baklji ni uvredljivih transparenata, političkih poruka... A u zemljama najviše ragbijaške kulture navijači su tihi i dok suparnici izvode kazneni udarac ili pretvaranje! Nema zviždanja i mahanja kako bi dekoncentrirali pucača.
Ulaznice za najveće događaje skupe su kao nogometne. Na SP-u u Engleskoj najjeftinija ulaznica za odraslu osobu je 15 funti (155 kuna), i to za najlošije mjesto na stadionu, za utakmice kao što su Tonga – Namibija. Za utakmice Novog Zelanda, Australije, Walesa, Francuske... u skupini najjeftinija je ulaznica 50 funti (520 kn), a za engleske utakmice 75 funti (780 kn)! Najskuplje su do 315 funti (3250 kn). Za finale je najjeftinija ulaznica 150 funti (1555 kn), a najskuplja 715 funti (7400 kn). Ne VIP, nego najbolje mjesto na tribini. Za nogometni SP u Brazilu najjeftinije su ulaznice bile 30 dolara (205 kn), a finale je bilo od 300 do 750 eura.
5. Emocije
U ragbiju nećete doživjeti da se neki igrač oprosti od reprezentacije jer mu se baš ne dopadaju ideje izbornika jer si ne želi eventualnom ozljedom ugroziti ugovor ili mu se, jednostavno, ne da. Reprezentacija je vrh, želja svih, a o predanosti dovoljno govori činjenica da za Novi Zeland, primjerice, nije mogao igrati netko tko igra za strani klub. I igrači su radije ostajali u domaćoj ligi kako bi mogli igrati za All Blackse nego prihvatili milijune iz Engleske ili Francuske.
Također, u ragbiju nema "ljajića", igrača koji ne želi pjevati himnu. Igrači je slušaju i pjevaju čvrsto zagrljeni ili s rukom na srcu. Da, nerijetko i sa suzom...
6. Iznenađenja
Fifa ima 209 članica, a Svjetski ragbijaški savez njih 117. Sustav natjecanja puno je zatvoreniji, u kvalifikacijama za SP, primjerice, ne mogu se naći Engleska i Hrvatska kao u nogometu Španjolska i Andora. Neki će reći da to koči razvoj slabijih, zbog toga i nema toliko iznenađenja. U ragbiju se ne može dogoditi da Hrvatska pobijedi Englesku, dok u nogometu Azerbajdžan, Cipar, Malta... mogu iznenaditi Italiju, Španjolsku... Primjerice, pobjeda Japana nad Južnoafričkom Republikom u 1. kolu ovogodišnjeg SP-a tretira se, i doista jest, ponajveća senzacija u povijesti sporta! A na svjetskoj rang-listi Japan je 12., a JAR peti! U nogometu 150. na Fifinoj ljestvici može pobijediti nekoga iz top 10...
7. Plaće
Ragbijaši zarađuju manje od nogometaša, košarkaša, tenisača, bejzbolaša, igrača američkog nogometa, nekih golfera... A za razliku od nogometa, u ragbiju najbolje plaćaju Francuzi! Novozelanđanin Dan Carter postao je ove godine najplaćeniji ragbijaš u povijesti s godišnjom plaćom od 1,9 milijuna eura. Potpisao je za francuski Racing Metro.
U nogometu najviše plaćaju Englezi i dva španjolska velikana, a Carterovu plaću zaradi 20. igrač Reala.
takvu tehnologiju fifa nece uvesti ni u sljedecem stoljecu....zasto? jer onda se prostor za muljazu svede na minimum pa netko ostaje bez novaca. jadno je da se u igri u kojoj se postize malo golova nema tehnologije jer na svakoj drugoj utakmici netko nesto krivo dosudi ili simulira stonu konacnici mijenja tijek igre a vrlo cesto i utjece na konacan rezultat..ali kako je fifa konzervativna inst. koja se bori protiv svega i svacega to se nece desiti. ne, do onda kada fifa ne shvati da je sama sebi najveci protivnik i da treba mijenjati ljude i politiku institucije