Dva zagrebačka nogometna kluba, od kojih je jedan dragocjen dio stogodišnje tradicije zagrebačkog nogometa i prvak Hrvatske, a drugi izdanak povezan sa stvaranjem suvremene hrvatske države, gotovo su propali ili su potpuno na rubu. To je zbog lošeg i neodgovornog upravljanja sasvim određenih osoba kojima izgleda nitko ništa ne može.
NK Zagreb je u četiri sezone pao tri ranga, iz Prve HNL u 4. HNL, a Hrvatski dragovoljac je od ljubimca dragovoljačke i druge populacije, zbog zapaženih igrača u početku, postao klub velikih dugovanja, nesavjesnog poslovanja i loših rezultata.
Klub je samo stjecajem okolnosti od 2016. ostajao drugoligaš, bez ikakve perspektive s trojicom rukovoditelja – Perkovićem, Štefancem i Perićem – koji nisu imali ideja, osim dovođenja nekog neopreznog financijera koji će u njihovo ime spašavati ostavštinu pokojnog Stjepana Spajića, predsjednika neuobičajenih i ne uvijek shvatljivih poteza.
Na čelu NK Zagreba punih 15 godina je Dražen Medić, čija je tvrdokornost u propadanju kluba potpuno neobjašnjiva. Govori se da su Bandić i Medić dugo vezani po zavičajnoj i poslovno-građevinskoj liniji što nije sasvim netočno.
Čini se kako je u posljednjih nekoliko godina došlo do prekida tih odnosa, kako se Medić zbog nečega osvećuje Bandiću i zato uništava jednu povijesnu nogometnu instituciju grada Zagreba, a sam gradonačelnik ne želi javni sukob koji bi okrnjio njegov ugled i 14 neprekinutih godina na čelu Grada.
U prošlosti sam u različitim prigodama susretao Medića, ali je on, otkad traje ovo Zagrebovo dramatično propadanje, izbjegavao svaki dubinski razgovor. On se ipak dogodio sasvim slučajno prije tjedan dana u Veslačkoj u trening-centru odakle se NK Zagreb mora iseliti jer Zagrebački športski savez nije produljio ugovor o korištenju s NK Zagrebom, zbog lošeg održavanja centra.
Bandićev pročelnik za sport Milan Pavelić rekao je kako je NK Zagreb zbog toga tužio Zagrebački športski savez, iako je trajanje ugovora isteklo. Zagrebački nogometni savez dobio je zadaću igrače škole mladeži rasporediti u druge klubove i trenerima osigurati plaće.
Dijalog s Medićem bio je jedan od najneobičnijih koje sam vodio. Medić je bio razgovorljiv, ali je već na prvo pitanje o uzrocima tog strmoglavog pada odgovorio: – Vi to ne možete shvatiti. Preteško je to za vas.
Nisam se uvrijedio, nego me to učvrstilo u uvjerenju kako je to ipak prkosan i hirovit sukob dvojice hajdučkih tipova (Bandića i njega) uvijek spremnih na prepad.
Ali je Medić prekinuo svaku priču o NK Zagrebu i počeo protupitanjima: jesam li kršten, koje sam sakramente primio, potom je razvijao tezu o povezanosti ljudskog talenta i Duha Svetog i naširoko tumačio teoriju vjere.
Skretao je i u političke vode. Jedino se na trenutak zaustavio na Mamiću i pismu koje mu je uputio u Međugorje. Dok je čitao, tražio je da ostavim olovku i papir kako ne bih nešto zapisao. Uglavnom u pismu kritizira Mamića, ali mu poručuje da se svakodnevno moli za njega.
To je, dakle, stvarnost NK Zagreba. Jesam li ja trebao biti samo zabavljen, kako ne bih ustrajao na tragediji kluba, ili pak ismijan, nije važno. Bitno je zašto gradonačelnik Bandić bježi od te problematike i njegov ga pobočnik za sport opravdava formalnim razlozima.
Neshvatljivo, jer u te četiri katastrofalne sezone NK Zagreba potrošeni su milijuni kuna novca svih građana i sve to nije bilo bez Bandićeva blagoslova u prošlosti. Dojam je da se Bandić ipak boji Medićeva javnog istupa.
Bandić je bio nedavno na proslavi Dubravina ulaska u Drugu HNL gdje se pekao vol, odmah potom u Trnju na turniru mladeži, tjedan dana kasnije u Vrapču. Kako onda ne bi znao što se događa u NK Zagrebu? Prema tome, za propadanje NK Zagreba najodgovorniji je Milan Bandić, a izravni krivac Dražen Medić. Građani su nezadovoljni, ali se barem zasad to nikoga ne tiče.
Kada je 1994. NK Novi Zagreb preimenovan u NK Hrvatski dragovoljac sa Stjepanom Spajićem na čelu, odlučeno je da dresovi budu crni, što se povezivalo s odorama nekih postrojba u Drugom svjetskom ratu. Uzbunio se i predsjednik Tuđman i Spajića pitao koja mu je strana obavještajna služba podmetnula takve dresove?
Spajić je bio simpatičan sugovornik i strastveni obožavatelj i poznavatelj nogometa, no politička su mu znanja, osim o jednoj domeni, bila oskudna. Dragovoljci željni nogometnog kluba imali su pravo na njega, ali ne po uzoru na beogradski Partizan niti po metodama i praksi jugolige.
Spajić i ostali dužnosnici imali su veliku volju i visoke ambicije, ali je za to trebalo puno novca. A prihod od donacija, najma oglasnog prostora i prodaje igrača nije bio dovoljan za visoke prohtjeve. Već u sezoni 1994./1995., prvoj u Drugoj HNL zapad, Dragovoljac je bio prvak i plasirao se u Prvu HNL.
Dovedeno je i najzvučnije pojačanje – Blaž Slišković. Idućih sezona pristupili su mnogi poznati igrači: Živković, Goran i Predrag Jurić, Cvjetković, Vukoja, Bazina, Prosinečki... Trebalo je puno novca i trošilo se iznad mogućnosti.
Posljedice je osjetio i general Ljubo Ćesić Rojs koji je 2017. osuđen zbog toga što je 1999. oprostio Dragovoljcu tri milijuna kuna duga. Ono što se dogodilo 2002. nije bilo na čast sucu Katuši, ali ni Stjepanu i Josipu Spajiću.
Braća su Katušu “stimulirala” s 10.000 eura, koje je on na kraju vratio, ali je Disciplinska komisija Katušu isključila iz nogometnog sporta, Stjepana kaznila dvogodišnjom zabranom, a Josipa Spajića jednogodišnjom zabranom obavljanja funkcija u nogometu. Vrhovni sud je 2007. potvrdio dvije godine zatvora koje je Katuša odslužio. Stjepan Spajić umro je 2004. godine.
Predsjednik Dragovoljca je do 2015. bio Ivica Perković, a dopredsjednik Milan Štefanac. Sportska inspekcija je krajem 2018. iz drugih razloga, s tri godine zabrane obavljanja funkcije kaznila dotadašnjeg predsjednika kluba Ivicu Perkovića.
On je pokušao naći izlaz angažiranjem Željka Tokića i Zvonimira Čačića, poslovnih ljudi iz Zagreba, i mislio je da će biti njegovi poslušnici. Dvojac Tokić - Čačić došao je u dobroj vjeri, no počele su stizati ovrhe i obavijesti o nenaplaćenim računima.
Posebna je bomba bila pri kraju proljetne polusezone kada je Komercijalna banka u stečaju ovršila klub za oko 9 milijuna kuna. Ukupne ovrhe iznose oko 12 milijuna kuna. Prijetio je stečaj te izbacivanje kluba u najnižu ligu.
Tokić i Čačić su u posljednji trenutak izborili predstečajnu nagodbu. Bit će zanimljivo vidjeti na što su potrošeni ti silni milijuni. Očito, Dragovoljcem nije rukovođeno transparentno. Glib je dubok, situacija kritična.
I još nije u zatvoru. Što se čeka? Aktivacija druge putovnice?