Prije točno pola stoljeća, na današnji dan, odigran je finale prvog olimpijskog turnira u dvoranskom rukometu. Bio je 10. rujna 1972. godine, pretposljednji dan Olimpijskih igara u Münchenu, kad je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju pobjedom protiv ČSSR-a u finalu s uvjerljivih 21:13.
Prvi trener te momčadi bio je Zagrepčanin Vlado Stenzel, dok ju je kao kapetan predvodio Hrvoje Horvat, igrač bjelovarskog Partizana koji je samo šest mjeseci ranije postao prvi hrvatski klub s naslovom prvaka Europe, a činio je u to vrijeme okosnicu te reprezentacije. Na putu do zlata Jugoslavija je ostvarila šest pobjeda u šest utakmica, a redom su padali Japan, SAD, Mađarska, Zapadna Njemačka, Rumunjska i na kraju Čehoslovačka (puno godina kasnije takav će učinak ponoviti Lino Červar s Hrvatskom u Ateni).
Pogotovo su jake u to vrijeme bile spomenute istočnoeuropske momčadi, a povodom "zlatnog jubileja" danas 88-godišnji Vlado Stenzel dao je intervju za njemačke medije, i to treneru Michaelu Franzu s kojim dijeli prijateljstvo već više od 40 godina. U zanimljivom razgovoru prisjetio se zlata iz Münchena:
– Bio je to velik sportski uspjeh za Jugoslaviju i mene osobno, prije svega jer smo ga ostvarili s uvjerljivih 21:13 u finalu protiv tada jakoga ČSSR-a. Inače su utakmice s njima do tada uvijek bile vrlo neizvjesne. Tu se pokazalo da je za osvajanje takvog svjetskog turnira od presudnog značaja postići specifičnu rukometnu kondiciju na najvišoj razini. Nama i meni tada je uspjelo nadmašiti u to vrijeme dominantan istočni blok. Jugoslavija je bila socijalistička, ali ipak vrlo zapadno orijentirana država, nesvrstana. I uvijek me privlačilo da nađem put kako nadmašiti takav naizgled nadmoćan, pa često i 'nadljudski' sportski sustav. Svake godine se ta momčad okupi kako bi proslavila godišnjicu uspjeha i to iznad svega pokazuje kakvu smo momčadsku motivaciju imali, a bez koje takav uspjeh ne bi bio moguć – rekao je Stenzel.
Zlatni olimpijci na današnji dan postali su Abaz Arslanagić, Petar Fajfrić, Hrvoje Horvat, Milorad Karalić, Đorđe Lavrnić, Milan Lazarević, Zdravko Miljak, Slobodan Mišković, Branislav Pokrajac, Nebojša Popović, Miroslav Pribanić, Albin Vidović, Zoran Živković i Zdenko Zorko. Na povratku s Igara primio ih je državni vrh na čelu s predsjednikom Titom. Njihov uspjeh bio je povod za daljnji uzlet rukometa na ovim prostorima, ali, pokazat će se kasnije, ključan i za uspon njemačkog rukometa jer su Nijemci, oduševljeni igrom te momčadi, odlučili dovesti Stenzela za svog izbornika. I već 1978. postali svjetski prvaci.
>> Zoran Primorac: Nikada neću zaboraviti osjećaj kad sam nosio zastavu na OI
Naravno, i jednonogi bravar i smrdoslavija moraju biti pisani boldanim slovima. Pardon, boldovanim. Bravo hartijo!!