Hrvatski su tenisači napokon u srijedu mogli trenirati na stadionu Pierrea Mauroya na kojem će od petka do nedjelje s Francuzima igrati finale Davisova kupa. Za taj će se meč zapravo koristiti trećina stadiona u Lilleu, s tri strane su postojeće tribine, a s četvrte montažne, pa je tako nogometni stadion pretvoren u funkcionalnu tenisku dvoranu koja će za ovu priliku moći primiti 26.083 gledatelja. Nadamo se i što više naših, ispod 2000 ih ne bi smjelo biti.
– Teren je sličan onome na kojemu smo trenirali u Marcq-en-Baroeulu, što i ne iznenađuje jer radili su ga isti ljudi i ista firma. Zapravo je i bolji od očekivanoga, već je tvrd, obično na početku bude mekan, nemamo pritužbi. Našim igračima će biti milina igrati pred brojnim auditorijem – kaže izbornik Željko Krajan.
Marinu Čiliću je premalo svjetla, a zasad je i malo hladnjikavo (u Lilleu je jučer temperatura bila oko dva stupnja), no kad počnu mečevi i napune se tribine, vjerojatno više nikome neće biti hladno. Stadion je inače dom francuskog nogometnog prvoligaša Lillea, a kad se na njemu igraju nogometne utakmice, kapacitet tribina je 50.200 mjesta.
Strogo gledano, stadion i nije u Lilleu, nego u gradiću Villeneuve d’Ascq, ali sve je to povezano, između ostaloga i podzemnom željeznicom. A dobio je ime po francuskom premijeru (u vrijeme predsjednika Mitterranda) Pierreu Mauroyu, inače socijalistu, također dugogodišnjem gradonačelniku Lillea (od 1973. do 2001.), nešto kao naš Bandić.
Mauroy je umro 2013. godine, a stadion je dovršen godinu dana prije. S gradnjom se počelo 2009. godine. Riječ je o multifunkcionalnom sportskom objektu koji se lako može podijeliti u dvije zatvorene dvorane. A krov se može sklopiti u rekordnih 15 minuta.
Zbog toga su na njemu organizirane brojne sportske priredbe: 2014. i 2017. finale teniskog Davisova kupa, 2015. je ugostio Eurobasket, 2016. Europsko nogometno prvenstvo, a prošli tjedan i utakmicu u ragbiju između Francuske i Argentine (zbog čega se i kasnilo s postavljanjem teniskog zemljanog terena). Igrane su ondje i rukometne utakmice, a čak je poslužio i kao skijaška dvorana s blagom padinom u sklopu promocije snježnih sportova na sjeveru Francuske. U lipnju ove godine na njemu je održan festival elektroničke glazbe koji je posjetilo čak 15 tisuća “partijanera”.
Kad je tenis u pitanju, upravo je na finalu Davisova kupa 2014. godine između Francuske i Švicarske postavljen rekord u posjećenosti jedne teniske priredbe – 28.000 gledatelja. No, Francuzi te godine (također na zemlji) nisu imali sreće, pod vodstvom izbornika Arnauda Clémenta poraženi su od Švicaraca koje su predvodili Roger Federer i Stan Wawrinka. Ipak, propušteno su na istom mjestu nadoknadili 2017. kada su svladali Belgiju i osvojili 10. naslov, izjednačivši se s Velikom Britanijom.
Prilično luksuzno sportsko zdanje stajalo je 324 milijuna eura, ali to nije bila konačna cijena. Nakon što je 2013. Depeche Mode otkazao koncert jer dvorana nije mogla jamčiti traženu temperaturu od 17 stupnjeva, gradske su vlasti uložile dodatnih 100 milijuna eura da dođu do “savršenog stadiona”, kako mu tepaju u francuskim medijima.
Našim se tenisačima svidio, nadamo se da će im ostati u lijepom sjećanju. A prilagodba im, čini se, nije problem
– Lakše mi je prilagoditi se na zemlju, nego sa zemlje otići na beton – ističe Borna Ćorić.
Pa, naravno. Koliko god da vole travu, dvorane i tvrde podloge, ipak su naši tenisači rođeni i odrasli na zemlji.
od silnih slika ni jedna od stadiona o kojem se piše!