Damir Krznar je realan kao i njegovi dečki nakon ovoga ispadanja. Da, ispadanje uvijek boli, ali već sutra će plavi shvatiti koliku su radost donijeli svojim navijačima i bit će ponosni na to. Moraju!
- Znali smo da neće biti lagano u samoj pripremi utakmice, ali sav fokus smo stavili u defanzivu. Pokušati izvući nulu u prvom dijelu, a onda ići na sve ili ništa u drugom dijelu. Drugi dio smo odradili, ali prvi nismo. Žao mi je zbog drugog dijela, oko prvog tolko i ne jer je bio rubni. Živjeli smo u prošlosti i stigla nas je kazna - kaže Krznar.
- Nedostajalo nam je srednjeg bloka, okomice na loptu i agresije. Nalazili su igrača viška cijelo vrijeme i bez obzira što njima sjajno ide, mislim da smo mogli bolje, ali to je Villarreal. Danas smo žalosni, sutra ponosni. Moji momci su tužni, u svlačionici je muk, ali moramo ovo proći i okrenuti se novim izazovima. Moraju biti ponosni na to što su napravili.
U drugom dijelu je Dinamo krenuo puno agresivnije.
- Krenuli smo malo linije više preko centra, nismo imali što izgubiti, pokušali smo ukrasti pokoju loptu. Uspjeli smo u 50 i nekoj minuti već (49., op.a.). Da smo kod Majera i Petkovića smanjili na 2:1, tko zna što bi bilo, ali to nam sada ne vrijedi govoriti, što bi bilo kad bi bilo. Moramo se koncentrirati na naš Kup i HNL. HNL je nama najbitnije natjecanje, nemamo puno vremena za živjeti u prošlosti. Da smo pobjedili, sutra bi tresli ekipu da zaboravi na to, to ćemo napraviti i sada. Sutra to moramo zaboraviti i okrenuti se Istri - zaključio je Krznar.
Tuga, da, možda nije potrebna, veliki je ovo uspjeh, i velika sezona, no ipak ostaje žal, prilika je bila velika, i mogućnost, no bilo je par hendikepa, osnovni, Zoki, da je bio u ove dvije utakmice prošli bi, jednostavno je falilo hrabrosti, te trenerske hrabrosti i karizme koju preuzimaju igrači, Krki, dobar si i vrijedan, pomoćnik, no fali ti karizme, nakon prve utakmice, gdje se vidilo kada ih stisnemo da smo ravnopravni, ti opet, totalna defanziva, koju i neznamo igrati (hrvatska škola) i kod koje je samo pitanje vremena kada ćeš primiti gol sabijen u svojih šesnaest, no tako je na kraju grah opal, ali ostaje žal, mogli smo dalje, , no ipak nakon svega samo se jedno može reći, ponosno je biti navijač Dinama, bravo dečki i stožer, te uprava, hvala Vam za ovu sezonu, druge godine još jače...ale ale dinamo ale...