Svi vječno iščekuju pojavu nove mlade zvijezde na travnjaku, no što je s novim zvijezdama koje stoje pokraj travnjaka? Arsène Wenger i Claudio Ranieri još mogu mnogo pružiti, ali su bliže mirovini nego vrhuncu karijere. Isto možemo reći za Roya Hodgsona, Sama Allardycea i Jean-Louisa Gasseta, a ni Branko Ivanković i Cico Kranjčar nisu u cvijetu mladosti. Bacimo stoga pogled na trenerske “juniore”, koji su se proslavili u tridesetima i sad pucaju na europske trofeje i naslove u ligama petice. Najperspektivniji je novi trener RB Leipziga Julian Nagelsmann (32), čiju su igračku karijeru u Augsburgu zaustavile ozljede koljena kad mu je bilo tek 20.
Lovio Robsona po kvartu
Umjesto možda dobrog srednjeg braniča, nogomet je dobio odličnog stručnjaka, koji je upisao trenersku školu i već s 21 godinom radio kao pomoćni trener mladih u Augsburgu. Tadašnji trener druge momčadi Thomas Tuchel uočio je njegov potencijal i dao mu da skautira suparnike.
Nagelsmann je poslije radio u pomlatku svog drugog bivšeg kluba Münchena 1860, pa u istoj dobnoj kategoriji Hoffenheima, čiju je momčad do 19 godina doveo do njemačkog naslova 2014. godine. Hoffenheimov vratar Tim Wiese prozvao ga je u to vrijeme malim Mourinhom. Uprava je zacrtala da mladi genijalac preuzme seniorsku momčad u ljeto 2016. godine, kad je legendarnom Huubu Stevensu istjecao ugovor. No, Nizozemac se razbolio već u polusezoni, pa je Nagelsmann zasjeo na klupu u veljači, star samo 28 i pol godina. Činilo se da je Hoffenheim, sedam bodova ispod zone spasa, osuđen na ispadanje, no najmlađi trener u povijesti Bundeslige izvukao ga je na sigurno, a godinu potom lansirao do četvrtog mjesta i plasmana u Ligu prvaka. Ljetos je napustio klub Andreja Kramarića i potpisao za još ambiciozniji RB Leipzig.
Šef PSG-ova stožera imao je sličan početak trenerske karijere kao i njegov štićenik Nagelsmann. I Tuchel je bio branič koji je nogomet prestao igrati zbog ozljede koljena, pa radio u Augsburgu. S 36 je godina zamijenio Jürgena Kloppa u novom prvoligašu Mainzu i na startu sezone 2010./2011. postavio rekord od sedam uzastopnih pobjeda.
Tuchel (46) ispunio je predviđanja o uspješnoj karijeri. Prakticirajući nogomet bespoštednog visokog presinga, u pet je godina dvaput uveo Mainz u kvalifikacije za Europsku ligu unatoč ograničenom proračunu. Kad su gazde 2014. pogazili obećanje o novcu za pojačanja, zatražio je raskid ugovora. Nakon godine stanke, naslijedio je (opet!) Kloppa u Dortmundu osvojivši kup 2017. , a prošlog ljeta preuzeo je PSG i okitio se naslovom.
André Villas-Boas još je jedan stručnjak koji je kao mladić pobudio velika očekivanja kolega i kroničara. Ovog je ljeta napunio deset godina staža kao prvi trener, iako mu je tek 41. Ne ostvarivši spomena vrijednu igračku karijeru, udubio se u nogometnu teoriju i stekao golema znanja još kao klinac. Doznavši da slavni Bobby Robson, tadašnji Portov trener, stanuje u njegovu kvartu, obratio mu se i oduševio ga svojim idejama. Robson mu je osigurao skautsko mjesto u Portovu pomlatku i pomogao mu da dobije Uefinu trenersku licenciju C. S 18 godina već je imao licenciju B, a s 19 licenciju A. Kad je prijašnji Robsonov štićenik José Mourinho preuzeo Porto, angažirao je Villas-Boasa kao pomoćnika, vodeći ga potom u Chelsea i Inter. Nakon što je učio od najboljih, 2009. godine dobio je posao prvog trenera Académice iz Coimbre, koju je zatekao na dnu i lako spasio od ispadanja. Oduševljen naglim i golemim napretkom Académice, Portov predsjednik ga je 2010. angažirao u jednoj od najmudrijih kadrovskih odluka. Pod vodstvom 33-godišnjeg trenera, zmajevi su osvojili četverostruku krunu, uključujući Europsku ligu i portugalsko prvenstvo bez poraza!
Slijedeći Mourinhove korake, zapeo je za oko Romana Abramoviča i preselio se u Chelsea, ali je u ožujku 2012. dobio otkaz, kad je skliznuo ispod mjesta koja vode u Ligu prvaka. Šokantno, momčad se preporodila pod Robertom Di Matteom osvojivši europsku krunu i FA kup, dok je Villas-Boas završio u Tottenhamu. U prvoj mu je sezoni plasman u Ligu prvaka izmakao za bod, a u drugoj je otpušten u prosincu nakon uzastopnih katastrofa u utakmicama protiv Cityja i Liverpoola. Vratio se na trofejne staze sa Zenitom osvojivši ligu, kup i superkup u dvije i pol godine.
Guardiola poput Cruijffa
Zadnjih desetljeća nijedan trener nije toliko jako zablistao mlad poput Josépa Guardiole, koji je preuzeo odgovornost za zvjezdanu Barcu s 37 godina nakon jedne sezone rada u drugoj momčadi. S “četiri banke” već je imao hat-trick španjolskih naslova i dvije Lige prvaka, da bi do danas natukao još pregršt trofeja s Bayernom i Manchester Cityjem. Guardiolina putanja ima dodirnih točaka s karijerom njegova mentora Johana Cruijffa, koji je preuzeo Ajax s 38 godina, a učinio bi to i prije da nije igrao – i to odlično – do 37. Iako isprva bez trenerske diplome, Cruijff je s Ajaxom osvojio dva kupa i Kup kupova te 11 trofeja u nepunih osam sezona s Barcelonom!
Nažalost, posljednjih pet-šest godina, izuzev Juliusa Nagelsmanna, nema puno mladih trenera koji vode europske prvoligaše. Hrvatska se može pohvaliti da ima jednog takvog, 32-godišnji Ivan Prelec vodi Istru 1961.
