Nedavno je veliki australski plivač Ian Thorpe naglo završio karijeru, kažu, uz pomoć misterioznog savjetnika. Torpedo je to učinio sa samo 24 godine i nametnuo mnoga pitanja, među ostalim, kako je tako mlad, s još barem pet-šest zlatonosnih godina u rukama i nogama, izgubio strast za pobjeđivanjem. A bio je predodređen da još godinama vlada plivačkim prugama.
Okusio slatki život
Jedan od odgovora pronađen je proteklih mjeseci u Los Angelesu, gdje je pokušavao nesmetano trenirati. No, zahvatio ga je sindrom “dolce vita“ i sada želi nadoknaditi sve što je propustio – izlaske, zabave, perverzije i što li već ne.
Thorpe se, zapravo, plivanjem prestao ozbiljno baviti još prije dvije godine jer posljednji nastup imao je na Olimpijskim igrama u Ateni. Sve poslije toga bilo je, zapravo, prikrivanje iscijeđenosti njegovih sportskih motiva.
Neizdrživi bolovi
Isti potez, dva mjeseca prije njega, povukla je naša Janica Kostelić, olimpijski najtrofejnija skijašica svijeta svih vremena. Rekla je da ne želi više trpjeti bolove u koljenu, pomalo i u leđima. Istina jest da je za njom 12 operacija (10 na koljenu), ali i da je imala nadljudski visoku toleranciju na bol koja je odjednom popustila. A dogodilo se to baš kada se po prvi put istinski zaljubila i kada je našla muškarca (Boris Ivančić) za kojeg, procijenila je, vrijedi napustiti i ono što joj je dotad bilo najsvetije.
Još je jedan plivač iznimno mlad, na vrhuncu sportske moći, zaključao vrata karijere. I to u trenutku kad je bio jedan od samo dvojice Amerikanaca (drugi je bio predsjednik Nixon) za kojeg je svaki njegov sunarodnjak znao. Slavni američki Židov Mark Spitz rekao je “goodbye” sa 22 godine, neposredno nakon Olimpijskih igara u Mu00FCnchenu. A ondje je osvojio i do danas nedosegnutih sedam zlatnih olimpijskih medalja na jednim Igrama. I to uz svjetske rekorde u svakoj od sedam disciplina. Karizme i najviših pozicija olako se i prerano odrekao, sa samo 26 godina, i Bjorn Borg, i to nakon što je osvojio 11 Grand Slam turnira – pet Wimbledona i šest Roland Garrosa.
Kobne karizme
Njegova objava 1982. da prekida s igranjem tenisa bila je šok za sportski svijet, a bila je to i posljedica odluke Udruge teniskih profesionalaca (ATP) da mu ne dopusti četveromjesečni odmor od igranja, nego je morao igrati veći broj turnira od onoliko koliko on želi.
– Nisam više uživao u igri kao prije i nisam se više mogao dovoljno dobro usredotočiti na tenis – objašnjavao je Borg.
Neki teniski analitičari objasnili su to da se Ledeni Čovjek (Ice Man), s obzirom na (pre)rani ulazak u profesionalni sport, više nije osjećao mladim, nego potrošenim. Vrijedi to vjerojatno i za Thorpea, Spitza i našu Janicu. Neposredno nakon umirovljenja Spitzov je menadžment, još dok je njegovo ime vruće, pokušao svog klijenta ubaciti u show-business vode. Gostovao je u talk-showovima, televizijskim serijama, a bio je čak domaćin pri dodjeli Oscara unatoč tome što nije snimio nijedan film. Doduše, i to se trebalo dogoditi. Gurali su ga u ulogu Jamesa Bonda, no ona je pripala Rogeru Mooreu, a Spitz je shvatio da se ne osjeća dobro pred kamerama i brzo se povukao iz filmske čekaonice.
Ono što je zajedničko svim spomenutim velikanima jest da su premladi, još kao tinejdžeri, postali velike svjetske zvijezde i da su, sukladno tome, u ranim 20-im iscrpili svoja pogonska goriva i motive za spartanski rad. A oni su svi istinski šampioni da bi si itko od njih dopustio prosječnost ili život(arenje) na staroj slavi.
