U zaostalom, 9. kolu Prve HNL Gorica na domaćem terenu čeka Rijeku (danas, 17 sati). U prošloj utakmici tih dviju momčadi prije točno 18 dana gledali smo 2:0 pobjedu Gorice, a što sada očekivati, pitali smo Josipa Mitrovića (20), mladog igrača turopoljske momčadi koji je došao baš iz Rijeke.
Motivacija je sada veća
– Znam puno o njima, o stilu igre. Rijeka voli otvaranje od iza, kreće od obrane, voli napadački nogomet i pas-igru. Osim toga, puno igraju preko bokova, upućuju dosta centaršutova. Čak 80 posto šansi koje stvore idu preko boka. Imaju Andrijaševića i Kulenovića koji su visoki i to koriste. Mislim da je to njihova najveća snaga – kaže Mitrović koji je za seniore Rijeke odigrao jednu utakmicu, bila je to kup-utakmica protiv Križevaca u kojoj su slavili s 9:0. Zašto mu u kvarnerskoj momčadi nisu vjerovali?
– Ne bih o tome govorio. To su neki moji problemi s klubom – diplomatski je odgovorio pa smo ga pitali je li mu sada motivacija veća za igru protiv Rijeke?
– Veća je motivacija da dokažem da su pogriješili. No oni su imali svoja razmišljanja, ja svoja, ali da sada zabijem pogodak, ne bih ga slavio. Bio bih gospodin.
Za Goricu je ove sezone nastupao 15 puta te upisao četiri gola i isto toliko i asistencija.
– Osjećam se dobro, prihvatili su me. Momčad je odlična, klub je uređen, grad miran. Mi imamo svoj stil igre, tu je i novi trener, kako se otvori utakmica, tako ćemo je rješavati. U prošloj utakmici Rijeka je imala posjed, a mi smo čekali priliku iz kontre, sada smo na domaćem terenu, možda to bude bolje.
Gorica sada igra sezonu iz snova, trenutačno je treća na tablici, druga po broju zabijenih golova u ligi (41, prvi Dinamo zabio je 52). Treba li se Gorice bojati?
– Dobra je to statistika koja pokazuje da igramo napadački, da dobro djelujemo kao momčad, da se poštujemo. Mi pokušavamo biti smireni što se tiče Europe, imamo svoj cilj. Na početku je cilj bio 60 bodova, sada imamo i više od pola. Vidim podršku u gradu, kada dođemo s gostovanja, skupi se navijača. To je lijepo, vidimo koliko im to znači. Mislim da je ovu sezonu Gorica pokazala pravo lice, treba je se bojati, a bit će to još i bolje – kaže nam Josip pa se osvrće i na novog trenera Sinišu Oreščanina.
– Jako je opušten, miran, psihološki dobro djeluje na nas. Ima svoje principe, i Valdas je bio takav, slični su po stilu. Svatko donosi nešto svoje, mi pokušavamo to pohvatati.
U Gorici je mladi Mitrović puno naučio, posebice od Matije Dvornekovića.
– Nindža nam je svima mentor. Kada sam dolazio, ugledao sam se na njega. Slični smo, možemo igrati na puno pozicija. Pratio sam ga i prije, svaku utakmicu koju bismo igrali dok sam bio u Interu iz Zaprešića pratio sam Dvornekovića. No sa svima se dobro slažem, atmosfera je bitna, nema krivih pogleda – kaže Josip koji nogomet igra od četvrte godine. Rođen je u Osijeku, no igrački je stasao u Cibaliji koja propada.
Zaljubljenik je u NBA
– Da, dijete sam Cibalije i žao mi je vidjeti da klub s tradicijom duljom od 100 godina tako propada. Šteta što ga nitko ne podržava, to su problemi koji dulje traju, još kada sam ja došao kao igrač s 12 godina tamo su bili problemi. Čujem se s bivšim igračima koji su tamo bili, svi su pobjegli što su prije mogli. Svi smo tamo igrali sa svim srcem za Cibaliju, a sad je sve propalo.
Osim nogometa, trenirao je i košarku. Veliki je zaljubljenik u NBA.
– Na ulici smo kao klinci igrali košarku, tako sam je i zavolio. NBA pratim noću kada nema treninga idući dan. Najdraži su mi bili Oklahoma City Thundersi, a sada LA Lakersi jer mi je najdraži igrač LeBron James. Volio bih nositi broj 23 na dresu zbog njega. On mi je i ovako idol zbog načina života, profesionalnosti, odnosa prema obitelji, prijateljima, ulaže u sebe pa s 36 godina igra na najjačoj razini.
U nogometu se ugleda u Robinha, Ronaldinha i Modrića. San mu je igrati nogomet u Njemačkoj.
– Volio bih igrati u Bundesligi, ali mlad sam, moram se razvijati u našoj ligi. Jedina Europa na koju se fokusiram je ona s Goricom.
