Dok je primao ček od 170.000 USD i veliki pehar, Mirko je stalno pogledavao prema pojasu. A kada ga je stavio oko struka nezaustavljivo su mu potekle suze radosnice. Onakve kakve je u wimbledonskom finalu lio Goran Ivanišević. Uostalom, Mirko je u svom sportu osvojio ono što je Wimbledon u tenisu. Najcjenjeniji turnir. Kao dugogodišnji kroničar svih njegovih uzleta i padova, osjetio sam draž toga gladijatorskog trijumfa.
I mi novinari, svjedoci poraza od Fjodora, Minotaura i Hunta, amortizeri tuge nakon poraza od Hunta i Randlemana, počeli smo posustajati. Mirko se u posljednjim borbama povlačio pred protivnicima. Premda je više od tri godine nastupao u amaterskom boksu, boksao je sve manje, a za legendarni high-kick kao da više nije imao tzv. tajming.
I onda se sve to odjednom vratilo. U jednom danu, vrlo posebnom. Pitao sam prije borbe kondicijskog eksperta prof. dr. Igora Jukića postoje li znanstvena istraživanja o predisponiranosti čovjeka - po emocionalnoj, fizičkoj i intelektualnoj krivulji - na njegov rođendan. Rekao mi je da ih nema, ali da on u takvo što vjeruje zbog feng shuija.
Uostalom, Jukiću je Saitama arena mjesto uspjeha. Ovdje je 2001. godine zajedno s Nevenom Spahijom osvojio srebro na SP-u mladih košarkaških reprezentacija. Kazao mi je zapravo da se po feng shuiju - kineskom umijeću kvalitetnog življenja - sve u životu događa u ciklusima od po tri. I doista, Mirku se dogodila treća sreća u trećoj borbi za naslov. I premda ni sada nije bio potpuno zdrav - devijacija septuma smanjuje mu dovod kisika, a neprestana bol u stopalu ograničava pokretljivost - izdigao se iznad svega toga.
Protiv zastrašujuće nabildanog i naoštrenog Silve borio se najbolje dosad u karijeri. Protiv Barnetta, koji je nadjačao mitskog Minotaura, izgledao je kao Mirko Lavljeg Srca. Čak je i malo srljao, forsirajući borbu na tlu, no toj se silini jučer nitko nije mogao oduprijeti. A govorili su mu da nema srca...
