Mirko Alilović prije dvije godine oprostio se od hrvatske rukometne reprezentacije za koju je igrao 11 godina i osvojio olimpijsku broncu, svjetsko srebro i broncu, dva europska srebra i dvije bronce.
- Puno loših trenutaka zadnjih godina u reprezentaciji, bio sam psihički jako loše, ali to je nevjerojatno da te ti pozitivni momci uvijek dižu i kad nisi tamo to ti nedostaje. Ja sam već 2016. odlučio da mi je dosta svega, znao sam i sam da ne branim u reprezentaciji kao u klubu. To je meni osobno stvaralo pritisak, morao sam se dokazivati, prvo sebi, a onda i drugima. To je još veća crna rupa. Te 2016. sam uzeo pauzu, propustio sam svoje treće Olimpijske igre, vratio sam se 2018. godine. Bilo je kako je bilo, završilo je još gore nego u Poljskoj, napad na imovinu bez ikakvog razloga, to je samo sport, ali zaboravili smo to i ostajem vezan uz Hrvatsku samo s pozitivnim stvarima - rekao je Alilović za Gol.hr.
Gdje je danas?
- Ja sam trenutačno u Pick Szegedu, u Mađarskoj. Tu mi je već treća godina ugovora, produžili smo na dvije sezone. Već sam deset godina u Mađarskoj, obitelj mi tu uživa. Na kraju nismo išli u posjetu kod obitelji, ne riskiramo puno sa zdravljem. Ja sam prebolio koronu, ali obitelj nije tako da ostajemo ovdje, slobodno se krećemo i najbitnije je da imamo neku vrstu slobode'', priča nam Mirko i otkriva nam trenutno stanje u mađarskom sportu koje je izvrsno, izgradili su se nove dvorane, stadioni.
Što može Hrvatska na SP-u u Egiptu?
- U današnje vrijeme je teško prognozirati bilo što. Bitno je da krene prvenstvo bez ozljeda i nekih skandala. Dobro je što su zatvorili tribine, čuvaš se da budeš zdrav, a oni su htjeli pustiti biološku bombu unutra. To nije imalo nikakvog smisla. Turnir će krojiti zdravstveni uvjeti, koronavirus. Ako svi budu zdravi možemo daleko, kompletni smo nakon dugo vremena, ostale reprezentacije imaju problema. Sve ovisi o otvaranju, Katar pa Angola, ako tu krenemo kao u Njemačkoj onda možemo daleko. Izbjegli smo neka križanja poput na nekim prvenstvima kad su s druge strane bili Norvežani, Danci i Francuzi. Ali ne trebamo o tome misliti, samo o sebi. Ta forma i zanos će nas nositi dalje. Nijemci i Danci nemaju takvu atmosferu kao mi, to je i drugačiji mentalitet i odrastanje. Mi smo drugačiji, mi kad krenemo nešto trenirati odmah sanjamo i Realu, Barceloni, NBA ligi. Ta nas glad vuče dalje i zato smo stalno u svjetskom vrhu.
Alilović je iz Ljubuškog.
- Ljudi u Hercegovini teže Hrvatskoj, oni su Hrvati, mi se smatramo Hrvatima. Kada igra Hrvatska isto se navija u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Istri i Hercegovini. Jako puno hrvatskih sportaša ima korijene iz Hercegovine. Bojan Bogdanović je NBA zvijezda iz Mostara. Karačić i Marić su iz Mostara, ja sam iz Ljubuškog, Marin Čilić je iz Međugorja. Luka Modrić je stekao afirmaciju u Zrinjskom i nakon toga otišao u Dinamo. To je jedna bazen iz kojeg Hrvatska uvijek dobije nešto dobrom za svoju promociju i sport. Dovoljno je samo reći da je Luka Modrić osvojio Zlatnu loptu, bilo gdje da ga spomeneš svi znaju tko je Modrić, ne treba nam nikakva druga reklama, plakat, ništa nam ne treba - zaključio je Alilović.
Legenda