Prestanite govoriti da ćete krenuti sutra ili od ponedjeljka. Obucite se, izađite van i trčite, barem dva do tri puta tjedno. Osjećat ćete se bolje, ispunjenije i lakše i uz to riješiti nagomilanog stresa, poruka je to koju ne upućuje bilo tko, nego iskusni slavonski ultramaratonac Dejan Radanac (34), novi-stari prvak Hrvatske u cestovnom trčanju na 100 kilometara.
Na utrci koja je početkom ožujka održana u njegovu Slavonskom Brodu Radanac je postavio i novi hrvatski rekord, istrčavši stotinu kilometara za 7 sati, 14 minuta i 20 sekundi.
Utrka je održana svega nekoliko dana prije nego što je zbog epidemije koronavirusa spuštena zavjesa na sva sportska zbivanja u Hrvatskoj. U ovoj itekako zahtjevnoj disciplini Radanac je obranio lani osvojeni naslov prvaka države.
Trebaju dobre tenisice
– Nije bilo fizičkih kriza, ali bilo je tegoba tipa grčeva. U početku utrke malo sam se i nahladio jer sam se pretanko obukao. Morao sam četiri puta juriti na WC. Ali zato je osjećaj na kraju bio sjajan. Kakav bi i bio kada srušite državni i osobni rekord. Moglo bi se reći da sam utrku izvukao na glavu i iskustvo – kaže Radanac.
U periodu nakon utrke nekoliko je tjedana imao smanjen obujam treninga, a onda se vratio u puni pogon. Uskoro ga očekuju pripreme za Svjetsko prvenstvo koje bi se u rujnu trebalo održati u nizozemskom Winschotenu. Bit će to za njega novi veliki izazov, ako u međuvremenu ne dođe do odgode.
– Pokušat ću se pripremiti što je bolje moguće, ali teško je bilo što prognozirati. Sto kilometara je dugo, koliko god čovjek bio spreman, uvijek može nešto poći ukrivo. Želim istrčati dobru utrku i, bude li sve u redu, opet srušiti osobni i državni rekord – nastavlja.
Radanac radi u Zavodu za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije kao medicinski tehničar. Posvećen je struci i teži stalnom usavršavanju i napredovanju.
U listopadu prošle godine diplomirao je na studiju sestrinstva pri Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo u Osijeku i stekao zvanje magistra struke sestrinstva.
Nekada je aktivno igrao nogomet, no čim je objesio kopačke o klin, shvatio je da mu nedostaje sportska aktivnost, a i kilogrami su se počeli skupljati. Tako je prije devet godina počeo lagano trčati.
Često voli reći kako se trčanjem možete baviti uvijek i svugdje. Potrebne su vam samo jedne dobre tenisice i prigodna odjeća.
– Motivaciju pronalazim u samom sportu i želji za kretanjem. To me je držalo i prije, dok uopće nisam razmišljao da ću jednoga dana postati prvak u atletici, to me drži i dandanas. Zadovoljstvo je uvijek isto – ističe Brođanin.
Bitna je samo upornost
Već početkom 2012. istrčao je svoj prvi polumaraton i ubrzo iz običnog rekreativca izrastao u aktivnog natjecatelja, a onda i u reprezentativca u fizički najzahtjevnijem stokilometarskom ultramaratonu.
Pobjeđivao je na brojnim utrkama na kraćim i duljim relacijama, donosio medalje s pojedinačnih i ekipnih prvenstava u polumaratonu, maratonu, planinskom trčanju, krosu... Kako sam kaže, sve je to postigao isključivo radom.
– Kao i u svemu što radite u životu, i u trčanju je bitna upornost, sistematičnost i kontinuitet pa samim time dođu i rezultati. Optimalnim treningom i sistematičnim radom iz godine u godinu napredujete sve više te vaš rad polako krene davati plodove, u mom slučaju rezultate – nastavlja Radanac.
Zbog svoje posvećenosti spašavanju ljudskih života, Radanac se redovito uključuje u sve sportske humanitarne akcije koje pridonose medicinskom istraživanju i razvoju. Redovito sudjeluje na humanitarnoj utrci “Wings for Life”, koja se paralelno održava na četrdesetak lokacija u cijelom svijetu i na kojoj se prikupljaju sredstva za traženje lijekova za razne ozljede i bolesti.
Sretan je što trčanje sve više postaje svjetski trend i što ljudi sve više shvaćaju dobrobit laganog trčanja kao aktivnosti koja potiče srce i cirkulaciju, a samim tim i prevenira brojne bolesti.
– Pretrčati sto kilometara u komadu za mene nije nešto ekstremno, ja na to gledam više kao na izazov. Gledao sam druge ljude po svijetu kako trče pa sam odlučio testirati svoje mogućnosti. Eto, izgleda da mi dobro ide – smije se.
w︆︅w︅︆w︆︆.︆︆l︅︆o︆︅v︅︆e︆︆x︆︆x︅︆.︆︅c︅︆l︆︅u︅︆b