Bilo je to u drugoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća, Robert Prosinečki otišao je u Crvenu zvezdu, a Ćiro Blažević ispalio: “Ako on postane veliki igrač, pojest ću svoju trenersku diplomu.” Sve je ostalo povijest. A baš tih godina zadarskim zaleđem počeo je trčkarati dječačić po imenu Luka Modrić. Prije nekoliko godina i on je, baš poput Velikog Žutog, doživljavao sličnu situaciju. Jose Mourinho želio ga je dovesti u Real, ali predsjednik kluba Florentino Perez nije bio toliko oduševljen tom idejom, inzistirao je da se dovede David Silva, uvjeren da Hrvat neće donijeti novu dimenziju. S obzirom na to da tada još nije bio ni planetarno poznat, Luka mu se nije uklapao u priču novih Galácticosa.
Srećom za sve nas, ali i za njega, Mourinho je bio ustrajan i Luka je nekoliko dana poslije tehnicirao na legendarnom Santiago Bernabeuu. A sve nakon toga prava je filmska priča zbog koje bi i čelnik Reala morao pojesti svoju diplomu!
Hrvatski maestro u ovih je pet godina koje je proveo u najvećem klubu na svijetu osvojio sve trofeje koje je mogao, a svojim je pristupom, pobjedničkim mentalitetom i ponašanjem osvojio srca navijača, suigrača, trenera i svjetskih medija. Lukita, kako ga zovu na Pirinejima, u subotu navečer ušao je u hrvatsku povijest, ispisao najljepše stranice. U doba kad nas sve u ovoj napaćenoj zemlji zamara politika, kada svi imamo egzistencijalnih problema i krpamo kraj s krajem, Luka nam dođe poput oaze u pustinji. Kada naš virtuoz izađe na teren, tih 90 minuta zaboravimo na sve probleme i barem nakratko budemo sretni. On je postao naš brend, prepoznatljiv u cijelom svijetu i drži nas uz bok velikima pa radosno šaljemo poruku: Ponosan sam što sam Hrvat.
I što više reći o tom nogometašu, kada je sve već ispisano. Možda samo povući paralelu s izjavom poznatog američkog košarkaškog trenera Johna Woodena: “Sposobnost te može dovesti na vrh, ali na njemu te može zadržati samo karakter.” A Luka je upravo to, igračina s pobjedničkim karakterom. I kapetan Reala Sergio Ramos jednom je rekao: “Kad Modrić priča, njega se sluša.” Kada to uspiješ postići u tako velikom klubu, znači da si uspio. I zato, majstore, naklon do poda.
Luka Modrić je rijetko viđeni mozak nogometa. Bez takvog nogometaša, motora momčadi danas klubovi ne mogu puno. Možeš biti brz, jak, ali bez mozga ne može niti jedan klub pobjeđivati. Real počinje ličiti na momčad tek kad Modrić preuzme konce u svoje ruke.