Najtrofejniji i najdugovječniji predsjednik FC Barcelone, Josep Lluís Núñez, preminuo je u dobi od 87 godina ostavivši neizbrisiv trag u španjolskom nogometu i stvorivši vojsku neprijatelja.
Obogatio se vođenjem uspješne građevinske tvrtke Núñez y Navarro, nazvane po njemu i supruzi. Prije nego što je ušao u nogometni svijet, omaleni je Bask nagrdio Barcelonu zgradama na uglovima ulica.
“Sve su bile jednake, željeznih balkona, monotone arhitekture lišene osobnosti. Zbog nepoštivanja povijesti i arhitektonskog nasljeđa ušao je u sukobe s mnogim stanarima u četvrtima gdje je nakanio podići građevinu”, oslikala je njegovo djelo katalonska La Vanguardia.
NIje bio omiljen
U trenutku kad se 1978. smjestio u predsjedničkoj fotelji, iza Barcelone je bilo 18 godina sporadičnih uspjeha. Samo jedno prvenstvo, četiri kupa, Kup velesajamskih gradova (godinu prije Dinama!) i nekoliko ponižavajućih poraza u finalima. Ne samo što je Real kupio veliku većinu lovorika nego je i Atlético stajao iznad Barce. Pod Núñezom se sve promijenilo, iako ne odmah.
Od prvog je dana upravljao klubom kao s poduzećem. Bio je među prvim nogometnim čelnicima koji su obogatili prihode ugovorima o TV pravima i slikovnim pravima igrača, sponzorstvima i globalnom prodajom robe s klupskim znakovljem. U njegovoj je eri članstvo naraslo sa 78.000 na 106.000, a broj navijačkih organizacija nabujao od stotinjak do 1300 širom svijeta.
Nekoliko je puta modernizirao Camp Nou, podigao pomoćni stadion, proširio Palau Blaugranu i izgradio La Masiju. Rezultatski je napredak bio očigledan, ali postupan.
U prvoj je sezoni – ironično, poslije odlaska Johana Cruyffa – svjedočio osvajanju Kupa kupova u Baselu protiv Fortune (4:3). Ranih osamdesetih proslavio je dva Kraljeva kupa i još jedan Kup kupova, ali u Primeri je bio žrtva niza sabotaža. U ožujku 1981. gangsteri su oteli i 25 dana držali zatočenog najboljeg strijelca Quinija; 1982. i 1983. baskijski drvosječa Andoni Goikoetxea polomio je Bernda Schustera i Diega Maradonu, dva luksuzna Núñezova pojačanja.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
Napokon se 1985. domogao naslova prvaka, ali još je godinama gledao Realu u leđa dok nije povukao spasonosan kadrovski potez. U svibnju 1988. četrnaest se prvotimaca u hotelu Hesperia urotilo protiv Núñeza tražeći povišice. Predsjednik je odgovorio raskidom ugovora svim urotnicima i s njima solidarnim trenerom Luisom Aragonésom, a umjesto njega angažirao je idola tribina Johana Cruyffa i doveo mu osam luksuznih pojačanja. Karizmatični je Nizozemac idućih sedam godina osvojio najmanje jedan trofej po sezoni, uključujući četiri uzastopna prvenstva od 1990./1991. i prvu Ligu prvaka 1992.
Pretkraj predsjednikovanja nogirao je Cruyffa, doveo “zubatog” Ronalda i Bobbyja Robsona pa zapanjio sve živo kretanjem ispočetka samo godinu kasnije. Unatoč trostrukoj kruni, 1997. prodao je Ronalda Interu za rekordan iznos, a na klupu instalirao Louisa van Gaala, koji će ga na kraju koštati glave.
Van Gaal je u prvim sezonama uzeo back-to-back naslove, ali je napunio svlačionicu osmoricom Nizozemaca, navukavši omrazu na sebe i predsjednika. Kad su 2000. blaugrane odigrale smiješnu sezonu, Núñez je, sit svega, odstupio i raspisao izbore na kojima je pobijedio dotadašnji dopredsjednik Joan Gaspart. Ovaj se pokazao takvim promašajem da su navijači vrlo brzo zakukali za starim gazdom.
Aktivan i u mirovini
Núñez je zaslužan za 140 službenih trofeja svih četiriju Barcinih sekcija, od kojih 30 pripada nogometnoj. Nikad nije imao sportskog direktora, nego je sve ulazne i izlazne transfere odrađivao sam. Unatoč trofejnoj žetvi i uvođenju kluba u svjetsku elitu, nikad nije bio omiljen među navijačima i predstavnicima medija.
Umjesto plandovanja u mirovini, pod stare je dane nastavio voditi građevinski biznis. Strast za radom i novcem odvela ga je u propast jer je 2008. podmitio službenike porezne uprave s 1,1 milijuna eura da mu “previde” 13 milijuna prihoda.
Otkriven je i zajedno sa sinom osuđen na šest godina zatvora, no žalbom se izborio za smanjenje kazne na dvije godine i dva mjeseca. Ušao je u zatvor u studenom 2014. i proveo u njemu 13 mjeseci. Početkom 2016. vratio se za kormilo i nastavio voditi firmu dok ga proljetos nije pogodio i naposljetku slomio karcinom.
