Odavno smo se uvjerili u to da Gorica nije bila samo priča za jedno ljeto baš kao ni njen sportski direktor Mindaugas Nikoličius (36). Nekoliko njegovih pametnih i dobro proračunatih poteza klub je zadržalo na petom mjestu prvenstvene tablice i dalje. Da se razumijemo, ambicije su im veće od toga, ali svjesni su u klubu da se mora krenuti od sitnica.
– Da, ako govorimo općenito, mislim da smo napravili veliku razliku u odnosu na prošlu sezonu, tada smo tek ušli u Prvu ligu. Sada imamo cilj, želimo se osigurati u njoj, stabilizirati. Izgleda kao da smo zapeli na tom petom mjestu, ali mislim da je to normalno. Nogomet je proces. Ovisi o puno stvari. Imamo ambicije doći u top četiri – kaže smireni Niko koji je svoju karijeru započeo u nogometnom savezu Litve, zatim je otišao u Škotsku, nakon toga vratio se kući i radio za Žalgiris. Svugdje je bio uspješan, a da nešto veliko napravi i s Goricom, na dobrom je putu. Od kluba radi konstantu. Ne dovodi se puno igrača, nema puno smjena.
Nepredvidljiva liga
– To je i bila moja vizija. Htio sam zadržati srž momčadi od prošle godine. Zato i nismo doveli puno pojačanja. Pokušali smo dovesti nekoliko igrača da budemo dublji, da imamo širi kadar. Najvažnije je da stalno nešto učimo, da ne radimo stalno iste greške i iz toga se vidi da napredujemo.
Posljednja dva pojačanja su Dario Čanađija i Jiloan Hamad.
– Doveli smo ih jer su to igrači koje ne trebaš predstavljati. Imaju uspjeha, dodaju ekstra kvalitetu. Dobar su dodatak, kao i Steenvorden i Čelić... Naša strategija je da dajemo šansu i mladim igračima. Hrvoje Babec je tu, mislimo da je vrlo perspektivan. Šroler, Krizmanić, oni su iz Gorice, polažemo velike nade u njih, bila bi dobra priča da lokalna djeca uspiju. To je neki cilj kluba. A strance ne dovodimo samo zbog broja, nego kvalitete. Doveli smo Atiemwena koji je otišao u Dinamo, Miyu koji je otišao u Tursku. Ponosni smo što su igrači koji odlaze kvalitetni i ne nestaju kad odu nekamo. Ne bi bilo u redu nekoga izdvojiti kao najboljeg kojeg smo doveli jer puno je igrača koje smo našli i razvili. Sjećam se Kahline koji nije igrao u Prvoj ligi, sada je jedan od najboljih, kapetan je. Puno je napredovao i kao čovjek, mentalni vođa, igrač. Tu se razvijaju lijepe priče, nije njegova jedina. Bit će super ako nađe veći klub.
Koliko je uopće teško prodati igrače iz HNL-a?
– Nije tako teško, posebice ako imate dobre igrače, a ja vjerujem da ih mi imamo. Mnoge momčadi ove lige vrlo bi lako prodale pola svojih igrača. Sviđa mi se što je ovog ljeta u HNL-u napravljeno nekoliko dobrih transfera. Svi se pokušavaju poboljšati, što zbog igranja u Europi, što zbog ambicija da dođu tamo. Pozitivno je što mnogi klubovi ne žele samo preživjeti, nego stvarno imaju ambicije – pojasnio je.
A te su ambicije od hrvatske napravile kompetitivniju ligu.
– Vidimo da svatko može pobijediti svakog. Utakmice su na gol razlike. Bit će zanimljiva godina.
Hoće li velike razlike biti u utakmici Gorice i Dinama (petak, 18 sati)?
– Do sada smo igrali s Dinamom pet puta i sve utakmice bile su blizu rezultatski. Kao netko tko je radio u velikim klubovima, znam da, kada neka momčad igra protiv prvaka, uvijek ima ekstra motivaciju. Uvijek želite biti bolji, želite se pokazati. Imamo kvalitetnu momčad i možemo do pozitivnog rezultata. Dinamo sada nije prvi i to je i za njih izazov. Znaju da je prvo mjesto za njih jedino prihvatljivo i svaka im je utakmica bitna. Imaju širok roster, na svakoj poziciji po dva igrača i svatko se trudi jer ne želi izgubiti mjesto.
Nije tajna da je Gorica agresivna momčad, mnogi kažu Atlético Madrid HNL-a, tako nije ni čudo da su u posljednje tri utakmice zaradili četiri crvena kartona.
Vremena za odmor nema
– Ne sviđa nam se da svaku utakmicu završimo s 10 igrača. Sada generalno to nije tragedija, ne pričamo puno o tome, znamo da su nam igrači strastveni, stimuliramo ih da budu agresivni. Nitko nije kriv, to je dio igre – rekao je Niko koji se osvrnuo i na priče o novom goričkom stadionu, ali i poboljšanjima koja klub sam planira.
– Puno je razgovora između grada, Kineza, kluba... No još ništa nije konkretno ni sigurno oko stadiona. No kao klub smo u stadiju planiranja jer ovaj stadion je stariji od 30 godina. Radimo na tome da se naprave nove prostorije iza tribina: uredi, soba za opuštanje igrača i ostalo. Sljedećeg srpnja trebalo bi to biti gotovo – kaže sportski direktor iz Litve koji u Hrvatskoj uživa i priznaje da mu ponude za posao izvana stalno dolaze.
– Stalno dobivam ponude iz boljih liga. Jedan dan će mi biti teško otići odavde, od tih ljudi, ove obiteljske atmosfere. Osjećam se ugodno i to ne mogu dobiti za veći novac. Ako nekamo i odem, to mora biti zbog nečeg stvarno posebnog. Za sada tu uživam. Tu se osjećam kao kod kuće, sviđa mi se hrana, vrijeme... Roditelji mi stalno dolaze.
Vremena za odmor nema previše.
– Moja putovanja povezana su s nogometom, prošli tjedan bio sam u Kataloniji, gledao utakmice prve i druge lige, nakon toga u Njemačkoj... Tako to funkcionira, tako se skautiraju igrači. Odmora je malo – zaključio je Niko koji sada, nakon više od godine i pol u Gorici, gotovo i govori hrvatski.
– Zbog poštovanja prema ljudima i zemlji nastojim učiti. Uskoro ću biti fluentan – zaključio je.
u naslovu pise "uci i nas jezik" tako se pisalo za vrijeme jugoslavije nas,naski cak i jugoslavenski ostalo je tuzni uspomena komunizma!