Nismo se ni raspakirali u njegovu apartmanu 307 hotela "Breza" u Podčetrtku, a Lino Červar, u ekskluzivnom razgovoru za VL, odmah je poslao jasnu poruku:
– Trener sam Metalurga iz Skoplja i bilo bi netaktično i neprofesionalno da se razmećem izjavama gdje ću raditi sljedeće sezone. Ugovor mi traje do kraja sezone, a svoje planove tek ću odrediti – kazao je najtrofejniji hrvatski rukometni izbornik.
Ni riječ o ženama
Imate li ponudu HRS-a o preuzimanju ženske reprezentacije?
– Ne, ta priča nema uporište. Ali, zar vam nije normalno da netko razmišlja o treneru koji je vodeći reprezentaciju kontinuirano postizao najbolje rezultate u svijetu? Iako, ja ni s kim nisam razgovarao, ni s klubom, ni s reprezentacijom.
Gobac vam nudi i savjetničko mjesto?
– To me ne zanima. Nikada neću biti savjetnik. Ako se ikad vratim, vratit ću se kao trener.
Je li Metalurg ponudio novi ugovor?
– I taj razgovor tek predstoji. Moram biti korektan jer sam jako zahvalan svome klubu. Postigli smo odlične rezultate, preoteli naslov prvaka Vardaru nakon 17 godina, te ne želim govoriti ništa što bi naškodilo fantastičnim odnosima s Metalurgom.
A sad o kaubojima. Lino nije želio komentirati nastup Hrvatske u Švedskoj za vrijeme SP-a, ali je obećao da će sve reći kad se zastori spuste.
– Svi smo razočarani bez odličja, jer smo na njih naviknuti. Ali, peto mjesto ne može se smatrati neuspjehom, jer, objektivno, izborit ćemo OI. To je za naš sport važno i ocjena nastupa je zato pozitivna. Žao mi je što smo izgubili kontinuitet uspjeha, što nismo sudjelovali u završnici gdje nam je bilo mjesto. Hrvatska je do ovoga SP-a bila prva na svijetu po kontinuitetu rezultata, bolja i od Francuske. Sada više nije tako, mi smo sada drugi, što također ima težinu – kaže Červar.
Gledao je sve utakmice SP-a, uočavao značajne detalje...
– Meni su zamjerali što Hrvatska nije osvojila još poneko zlato, a jeste li vidjeli kako su se Španjolci veselili kad su osvojili broncu. Kao da su svjetski prvaci! A sve naše medalje osvojene su na natjecanjima na kojima nije bilo niti jednoga našega sudačkog para, niti našeg čovjeka u vrhu svjetske rukometne organizacije. A Švedska je, primjerice, imala predsjednika... U konzervativnim sportovima, kao što su rukomet i vaterpolo, lobiji su vrlo jaki. Taj lobi koji upravlja i određuje rukometnu pravdu u velikoj je prednosti u odnosu na malu zemlju kao što je Hrvatska. Bez takvoga lobija teško je na svakom natjecanju doći na tron.
Ali, nikakav moćni lobi nije nam ništa oduzeo u Švedskoj?
– Istina, imali smo sve uvjete za igru, na čemu treba čestitati čelnicima HRS-a, te smo držali sudbinu u vlastitim rukama, za razliku od SP-a u Hrvatskoj kada smo protiv Francuza u finalu bili pokradeni. To je bila jedna od najvećih krađa u povijesti, to ću i dokazati.
Baliću ne treba tepanje
U kojim smo elementima zakazali?
– U odlučujućim trenucima nismo imali dovoljno strpljivosti i upornosti. Meni jedna gospođa od 80 godina, naše gore list, ovdje kaže: "Lino, nije tu vaše mjesto, vaše mjesto je tamo, uz reprezentaciju. Oni se bore, ali tu nema one iskre, dubokog entuzijazma." A entuzijazam je snaga tijela, vjere, duha. A naši su prvi put otkad ih znam u teškim trenucima bili nesigurni, čak strašljivi, a to nikad nije krasilo hrvatsku reprezentaciju.
Koliko je kriv Balić? Nakon Švedske je tako govorio Gobac.
– Ja sam Gopca ovako shvatio: da najbolji igrači moraju u određenim trenucima igre preuzeti veću odgovornost, kao što to čini Karabatić. Balić je dao nemjerljive zasluge za ono što smo do sada osvojili, i na tome mu moramo biti neizmjerno zahvalni. No, ja sam stava da na velikim natjecanjima radna etika i timski duh moraju biti nadređeni interesima pojedinca. Za vrijeme priprema i natjecanja treba jako dobro dozirati isticanje pojedinca, s puno senzibiliteta. Ivano Balić je naš najbolji igrač i svi to znamo. I zašto ga onda dodatno opterećivati time. On je skroman i ne treba mu pretjerano tepanje i medijsko dodvoravanje, on to ne želi. To može negativno utjecati na njegov performans i performans cijele ekipe. To vam nitko od igrača neće reći, ali to im ne odgovara. Zbog toga će svoju odgovornost nesvjesno prenijeti na onoga tko je najizbočeniji. Takvim se pisanjem podiže alibi onima koji ne daju dovoljno, koji izbjegavaju odgovornost.
Jeste li se čuli s Golužom za vrijeme natjecanja?
– Čuo sam se s njim za vrijeme priprema, te poslije Danske. Pustio sam da on prvi nazove. Hrabrio sam ga, a ne dijelio savjete. To je njegov posao i njegova odgovornost, jer ne postoji kopija trenera. On mora sam izgraditi svoj identitet, mora imati svoju ideju koju će braniti i znati je prenijeti kao zajedničku viziju na igrače. I igrači će ga slijediti, ne zato što on to hoće, nego zato što vjeruju u to.
Treba li Goluža ostati izbornik?
– Od mene se ne očekuje da o tome sudim. On je izbornik i ja to poštujem.
Zašto ste vi otišli nakon EP-a u Austriji? Konkretne razloge nikada niste otkrili.
– Reprezentaciju sam vodio sa strašću, nisam se štedio, emotivan sam, impulzivan, a tu strast, tu ljubav prema reprezentaciji, to su mi oduzeli u Austriji. Kada sam se ujutro ustao uoči utakmice s Dancima, u hotelu u kojemu su bile smještene sve reprezentacije, na svim stolovima bile su hrvatske novine. I moja slika na naslovnici, te tekstovi koji me obezvređuju, da sam egoist, da su mi drugi vodili reprezentaciju, da sam bio fikus. I to na dan kada predstavljam svoju zemlju kao da su me htjeli omlitaviti, spustiti borbeni moral, oduzeti mi snove, zatrti nadu, optimizam, uništiti radnu etiku, oduzeti mi ponos i dostojanstvo, te uvrijediti moju obitelj, koja zna što i koliko ja radim, koliko sam posvećen tom poslu. U tom času shvatio sam da se čaša prelila. Smatrao sam da moje mjesto više nije tu. Otišao sam tiho, kao što sam i došao, a ta Austrija bila je naša velika pobjeda. Pobjeda pravde, poštenja i veliki poraz onih koji su mi to napravili.
Ali, što vas je toliko povrijedilo?
– Iako se znalo da sam tamo došao s devet novih igrača, da imam najmlađu reprezentaciju, da nakon pet utakmica nemamo nijedan poraz, ja sam bio na križu! Dakle, prikazano je kao da moja ideja nije prihvaćena. A ja vas pitam: je li bilo logično da me se onako napada nakon pet utakmica bez poraza? To što je pisalo uoči utakmice s Danskom bilo je najveće krivično djelo! Otišao sam uspravan, te sam se ispričao svima koje sam povrijedio.
Nismo ni napustili hotel, a Lino je poslao SMS:
– Želio bih našu himnu čuti na EP-u u Beogradu ili na OI u Londonu!
Uzvratili smo pitanjem: želite himnu čuti uživo, s pobjedničkog podija?
Červarov odgovor još nije stigao...
Cijela Hrvatska dužna je jedno veliko, ogromno OPROSTI sa šlagom na \"i\" ovom čovjeku. Oprosti, Lino.