Nakon što su u glasanju sudjelovali bivši osvajači poput Nenada Bjelice, Eduarda da Silve, Roberta Prosinečkog i još mnogih naših cijenjenih nogometnih imena, sad je red na jednu legendu iz nešto dalje povijesti. U novom izdanju glasanja za Večernjakova nogometaša godine svoje je glasove dao legendarni Hajdukov zadnji vezni igrač Dražen Mužinić - Frfa. Čovjek je to kojeg nisu bez razloga prozvali jednim od najborbenijih nogometaša u povijesti splitskog kluba. Njegovo ime zapisano je najsjajnijim slovima u Hajdukovoj povijesti jer mu je u deset seniorskih godina donio pregršt trofeja, a 1977. je baš Frfa osvojio prestižnu Večernjakovu nagradu, tada kao najbolji nogometaš Jugoslavije.
Neželjen u Hajduku
Što sada radi gospodin Mužinić, postoje li neke poveznice sa sportom pod stare dane?
- U zadnje vrijeme sam najčešće s obitelji, najsretniji sam kad se svi okupimo. Svi su tu, jedino su zet i kći u Poljskoj jer je zet košarkaški trener. Inače su i sin i druga kći tu, svi smo često na okupu.
Čuli smo da često volite gledati nogometne utakmice. Što najviše volite gledati i gledate li utakmice s obitelji ili možda s nekim drugim društvom?
- Ma ja vam najradije sam i u miru volim gledati utakmicu. Sin je torcidaš i to malo drukčije proživljava, ja malo drukčije i znate kako to ide, svako gura na svoju stranu. Eventualno mi tu i tamo dođe koji prijatelj koji nema sportske programe, ali najviše sam volim gledati. Najdraža mi je Engleska liga, a volim u zadnje vrijeme češće gledati i koju utakmicu Talijanske lige jer mi se jako sviđa napadački nogomet Atalante.
Kakvi su trenutačno odnosi s Hajdukom? Čuli smo da ste vi tamo nepoželjni. Jesu li se odnosi izgladili?
- U Hajduku sam bio 50 godina. Otkako sam bio dijete pa sve dok nisam otišao u Englesku. Nakon karijere sam došao volonterski raditi u klub, bio sam tu kao podrška uz momčad i radio s trenerima pomažući im, a kad je završio Domovinski rat počeo sam raditi kao skaut i na toj poziciji sam bio do mirovine. Tada je u klub došla jedna ekipa ljudi koji nisu bili korektni i ja sam se počeo osjećati kao višak. Odlučio sam se maknuti i zakleo sam se da neću doći na utakmicu dok takvi ljudi budu u klubu.
Kako sada gledate na Hajduk, može li ove sezone do naslova prvaka, je li konačno sazrelo vrijeme za to?
- Nitko sretniji od mene bude li Hajduk prvi ove sezone. Svi mi to ovdje priželjkujemo, ali ja sam sto puta rekao da se Hajduk mora oslanjati na svoje igrače i trenere, na djecu Hajduka. Kod Hajduka vam je to specifično, jako su važni domaći igrači jer samo oni mogu to razumjeti i osjećati. Tužan sam jer ima kvalitetnih trenera i igrača koji su prošli Hajdukovu školu i nemaju prilika, to me nervira. Dovode se treneri s raznih strana, a jako je dobro poznato da nijednom strani trener u Hajduku nije osvojio naslov i to vam jako puno govori. Daj bože da Dambrauskas napravi nešto i da se veselimo. Hajduk na papiru posljednjih godina nije ovako izgledao, ali sad je tu važno pitanje financija pri dovođenju svih tih kvalitetnih igrača koji neće igrati za mali novac. Može li to Hajduk podnijeti? Ovo je najskuplja momčad u povijesti kluba i zbog toga bi bila tragedija da se ne osvoji prvenstvo, pogotovo kad dodamo da publika toliko to želi, ljudi žive za to.
Kakva je za vas nogometno bila ta 1977. godina kad ste osvojili nagradu za Večernjakova nogometaša godine?
- Tada je Hajduk dominirao, osvojili smo velik broj naslova prvaka bivše države. U to vrijeme igrao sam i važne utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, a sjećam se da u svojih 36 nastupa nikad nisam ušao s klupe, nego sam uvijek igrao od prve minute. Nezahvalno je govoriti o sebi, ali Hajduk je tada bio najbolja momčad Jugoslavije, a ja sam bio motor te momčadi i vjerojatno sam zato te godine i proglašen nogometašem godine. Nisam siguran je li mi to bila i najbolja godina u karijeri, ali to vrijeme od 1973. do 1978. bilo mi je igrački sjajno. Moram naglasiti da bez prave klape i bez pravog trenera ništa od toga ne bih mogao napraviti.
Luka Modrić je vaš izbor za najboljeg nogometaša godine. Jeste li uopće imali dileme?
- Tu nije bilo nikakve dileme, Luka je to zaslužio igrama u Realu i u reprezentaciji. S toliko godina je i dalje na vrhu, što je dokaz koliko on voli nogomet, koliko sportski živi i psihički je jak. Da nije toliko jak u glavi ništa od toga ne bi bilo. To je igrač koji zna igrati, koji osjeća nogomet i koji se ne stavlja pod svaku cijenu u prvi plan zato što je u službi kluba. Mislim da će on ući u povijest Reala kao igrač koji je ostavio najdublji trag.
Oduševio me Pašalić
Nakon Luke, na vašem popisu slijede Interovi igrači Marcelo Brozović i Ivan Perišić. Jesu li vas se dojmile njihove igre ove godine?
- Brozović igra najbolje u karijeri, baš se divim tom momku. Sigurno je jedan od najpodcjenjenijih nogometaša današnjice, a s obzirom na to kako danas igra mogao bi imati mjesto u bilo kojoj momčadi na svijetu. On je motor koji nikad ne staje, znam cijeniti takve igrače. Perišić se, kao što sam već rekao za Modrića, stavio u službu momčadi. On obavi sve zadatke i obveze koje mu trener zada, makar nekad bio u samom napadu, a nekad gotovo na lijevom beku. Njih dvojica su ponajbolji igrači Intera.
Odmah iza te trojice nogometaša, na ljestvici je Mario Pašalić. Zašto?
- Nitko u Hrvatskoj ne ulazi tako iz drugog plana kao Mario, stalno nekako neprimjetno uspijeva ulaziti u tu završnicu. Često dolazi u prilike za pogodak i radi taj “višak” u 16 metara, a malo je danas takvih igrača koji će otrčati u napad i zabiti gol, ali se potom i brzo vratiti u obranu prije suparničkih igrača i napadača. On na utakmici stigne sve, stalno je u visokom tempu. Igra izvanredno i ove godine trebao bi učvrstiti svoje mjesto u hrvatskoj reprezentaciji - zaključio je Dražen Mužinić, legendarni Frfa.
Osvojio čak devet trofeja s Hajdukom
Dražen Mužinić, legendarni Frfa, rođen je 25. siječnja 1953. u Splitu Za vrijeme profesionalne karijere igrao je za Hajduk (1969.-1980.; ukupno 508 utakmica, 28 golova; službeno 345 utakmica, 17 golova) i za Norwich City (1980.-1982.; 23 utakmice). Odigrao je 36 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije (1974.-1979.) te pritom postigao jedan gol. Osvojio je devet trofeja, sve s Hajdukom - četiti naslova prvaka SFRJ (1971., 1974., 1975., 1979.), te pet puta Kup (1972., 1973., 1974., 1976., 1977.). Godine 1977. u izboru Večernjeg lista proglašen je nogometašem godine.
Mužinićevih 10
1. Luka Modrić (Real) - 10 bodova
2. Marcelo Brozović (Inter) - 9
3. Ivan Perišić (Inter) - 8
4. Mario Pašalić (Atalanta) - 7
5. Joško Gvardiol (Leipzig) - 6
6. Mateo Kovačić (Chelsea) - 5
7. Marko Livaja (Hajduk) - 4
8. Nikola Vlašić (CSKA/West Ham) - 3
9. Ivo Grbić (Atletico/Lille) - 2
10. Lovro Majer (Dinamo/Rennes) - 1
Kovačić iza Pešića???Mužiniću moj.