Pobjeda karaktera, ali i individualne kvalitete, našeg vratara, izbornika i – publike! Impresivan je bio pogled na minhensku olimpijsku ljepoticu prošaranu hrvatskim dresovima. Zaista više nema potrebe da se guramo za domaćinstva velikih rukometnih natjecanja, isplativije nam je moliti se za bilo koji njemački grad. Ili Dublin!
Iako bi ondje vjerojatno lokalci u rukomet gledali otprilike kao što bismo mi u njihov hurling. Toliki broj naših navijača u Münchenu na prvoj utakmici SP-a govori da rukometna reprezentacija ni odlaskom i posljednjeg člana najtrofejnije generacije u povijesti, Igora Vorija, ni neuspjehom na lanjskom EP-u kod kuće nije izgubila na voljenosti.
Nema smisla na osnovi jedne utakmice donositi epohalne zaključke, ali stava smo da Červar sigurno nije pogriješio s izborom Marina Šege kao prvog vratara. Sada najrenomiraniji hrvatski rukometni vratar, iza kojeg je fantastična 2018. godina i poziv europskog prvaka Montpelliera da zamijeni legendarnog Gerarda, potpuno je izdominirao u odnosu na islandske vratare. Već godinama Hrvatska traži dobitnu kombinaciju na vratima, samo u posljednjih pet-šest natjecanja mijenjali smo ih kao luda grofica šešire, a Šegu smo nekako zaobilazili iako je branio i za europskog prvaka.
>> Pogledajte hrvatske navijače uoči Islanda
Dobro je i što je u stožeru kao trener vratara Mario Kelentrić koji je tom poslu posvećen cijelu godinu. Bez nekog jasnog razloga završio je Šego u jednom trenutku na klupi, na što se evidentno i naljutio jer mu je dobro išlo. Nije dugo sjedio.
Červar je trener koji često vođenjem utakmice izaziva žučne polemike ili čak i dan-danas osporavanja u rukometnim krugovima, no ni u predvorju osmog desetljeća života, nije ništa izgubio na energiji i žici da iz svakog treninga, utakmice i ekipe koju vodi izvuče maksimum. Nakon lanjskog neuspjelog pokušaja da Hrvatsku kod kuće vrati u vrh spajanjem igrača iz svih mogućih generacija koje se još kreću rukometnim terenima, u Njemačku je sada došao s nekim novim licima.
Pun pogodak bila je napadačka dionica mladog kružnog napadača Nexea Marina Šipića (još od Senjanina Maglajlije nismo vidjeli takve ručerde!), kao i obrambena Jakova Vrankovića uz doprinos Davida Mandića kojeg su navijači mogli upoznati kroz utakmice PPD Zagreba u Ligi prvaka. Nadamo se da će izbornik u utakmicama koje slijede biti još hrabriji i strpljiviji u pružanju šanse jer s četiri strijelca jako je teško izvući i prvi krug, a kamoli nešto više.
Kad je bilo stani-pani Hrvatska se u napadu opet oslonila na individualnu klasu koja nije upitna, no neće biti dovoljna protiv jačih suparnika jer će naletjeti na jače obrambene igrače. Kad bismo na lijevom vanjskom imali pandan Stepančiću, ozbiljno bismo vjerovali u Hamburg. Protiv Islanda dvaput smo padali pod križem, ali oba puta momčad je pokazala karakter, zajedništvo i snalažljivost te svladali ne baš bezazlenog suparnika, napadački talentiranog.
Nisu bitne pogreške u prvoj utakmici, važno je da se u svakoj sljedećoj nalaze rješenja za svaku zamku suparnika, da se razviju krila i doradi obrana. Ostanimo skromni i svjesni činjenice da Hrvatska već devet godina nije igrala finale velikog natjecanja, a i tad nas je vodio Červar. Nismo više sami vrh, ali s nama uvijek treba računati.
>> Pogledajte hrvatske navijače uoči Islanda
Jaki smo i uigrani na svim pozicijama a uz to imamo i respektabilnog trenera i mislim da cemo se vratiti kuci sa medaljom, a koja ce biti to zavisi od sportske srece.SRETNO HRVATSKA svi smo uz vas.ZHS!!