Kao gost ovogodišnje Ljetne NBA lige, Hrvatska je u Las Vegasu odigrala četiri utakmice i doživjela četiri, rekli bismo, očekivana poraza. No dojam koji su ostavili izabranici Veljka Mršića bolji je od očekivanog.
Strahovanja od poraza epskih razmjera bila su neopravdana jer ovi dečki, premda od njih možda nitko neće igrati u NBA ligi, nisu dozvolili da se takvo što dogodi.
>> Pogledajte trening hrvatskih košarkaša u Las Vegasu
Nitko nas nije nadigrao, a mi nismo nikoga pobijedili. Izgubili smo dvije utakmice s po 16 koševa razlike (Pistons, Nets) te dvije s po osam razlike (Thunders, Mavericks), ali smo dobili posve nove reprezentativce kao što su Mateo Drežnjak (20) i Roko Rogić (26).
Lani u rujnu nije imao klub
Baš na primjeru Roka Rogića mogla bi se potvrditi ona teorija o tome da razigravači sporije sazrijevaju.
– Dosta mi je ljudi ove sezone reklo da sam počeo sazrijevati. Kada sam sezonu prije igrao za sarajevske Sparse, trener je od mene tražio da budem vođa na parketu i da budem pozitivan prema svima. Potom se u Hermesu dogodilo da mi je trener dao momčad u ruke, a kada sam tijekom sezone prešao u Cibonu, i kod trenera Velića dobro sam se snašao.
Za nekadašnjeg juniora Cedevite, u kojoj za njega nije bilo mjesta, ovo je bila sezona uzleta.
– Još u rujnu prošle godine nisam imao klub, a onda sam odlučio igrati u Hermesu. Potom sam s Cibonom osvojio naslov prvaka Hrvatske, i to protiv favorizirane Cedevite, a sada sam tu na Ljetnoj NBA ligi. Da mi je netko u rujnu rekao da će se stvari odvijati tako, puknuo bih od smijeha.
Ovo Roku nije bio prvi let u Ameriku jer je svojedobno bio na nekom juniorskom kampu u Los Angelesu, ali jest prvi doživljaj svjetske prijestolnice kocke i zabave.
– Ovaj grad je čudo, čisti hedonizam i u njemu ne valja ostati duže od četiri-pet dana. To partijanje preko vikenda, to vam je kao Zrće puta dva. Ne u smislu droge, nego viša razina zabave.
Kad već svaki dan prolazi pokraj kockarskih stolova i automata, je li okušao sreću?
– Zaigrao sam 'black jack', bila bi šteta da kad sam već tu takvo što nisam probao, ali ostao sam u plusu. Hvala Bogu, znao sam kada treba stati.
Roko je jedan od onih reprezentativaca koji su još uvijek bez kluba. Moglo bi se dogoditi da mu nakon ovih dobrih igara u Las Vegasu cijena poraste i da Cibona, koja je oklijevala, ostane bez ovog braniča u usponu.
– Još uvijek sam u pregovorima. Te priče o Zadru bile su puka medijska nagađanja. Imam nešto ponuda iz inozemstva, no Cibona ima prednost. To je moj klub, no ako dođe neka ponuda izvana, ne mogu reći da je neću prihvatiti. Prva ponuda koju mi je dala Cibona nije mi se svidjela i pregovori su tu zastali.
Slučajan susret s američkim košarkaškim trenerom Vicom Purnellom donio nam je njegovo razmišljanje o Rogiću.
– Sviđa mi se, snažan je, ima jaka ramena, dobro kontrolira loptu, no to što radi trebao bi raditi u većoj brzini.
Treba se naviknuti na brzinu
Svjestan je toga i Roko.
– Mi u 40 posto situacija džogiramo i, ako smo pogriješili, stanemo na loptu, a oni jure punom brzinom cijelo vrijeme. Trebalo je vremena da se priviknemo na tu brzinu igre, no kada smo malo ušli u ritam, vidjeli smo da možemo s njima. U svim utakmicama, osim u četvrtoj, padali smo u posljednjim četvrtinama pa mi se čini kao da nam nedostaje pet dana treninga.
Nakon što su Mršićevi prethodnici iskušali niz razigravača, priliku da se nametne ima Rogić.
– Nadam se pozivu za nastup u kvalifikacijama. Trenutačno jesam u nekoj prednosti jer sam u sustavu koji je izbornik postavio, no na njemu je hoće li me zvati ili ne.
Nama se čini da bi trebao i da ovaj momak zaslužuje da se stane iza njega.
>> Pogledajte kakvim se poslom bavi košarkaš Hermes Analitice
