Među posadama koje će predstojećeg vikenda nastupiti na zagrebačkoj regati Svjetskog kupa nastupit će i jedna zanimljiva družina – četverac bez kormilara u sastavu Patrik i Anton Lončarić (20), Marko Ukropina (22) i Ivan Piton (27).
A ovaj posljednji, najstariji u čamcu, najveći je autoritet, i to s pozicije štrokera. Uostalom, vjerovali ili ne, čovjek je dao otkaz na poslu da bi mogao veslati u čamcu koji ima izgleda plasirati se na Olimpijske igre.
– Radio sam kao projekt-menadžer u jednoj digitalnoj agenciji i dao sam otkaz, što nije bila najpametnija financijska odluka. Završio sam fakultet u Americi, studirao sam na University of Washington, u Seattleu, gdje sam bio i prvak SAD-a, a onda sam odlučio vratiti se u Hrvatsku i veslati. Kako se od veslanja ne živi, morao sam raditi.
Zašto je, pobogu, dao otkaz u vrijeme kada posao nije lako naći ni zadržati? Nije valjda zbog kolega iz čamca koji su zbog njega morali ustajati u pet ujutro da bi odradili zajednički trening prije Ivanova posla.
– Previše volim ovaj sport i natjecanja i spreman sam činiti sve što je potrebno da bih uspio.
Što su mu rekli ukućani kada su čuli da je zbog veslanja napustio solidno plaćen posao? Jesu li ga priupitali nije li ga netko lupio veslom po glavi?
– Ha, ha... Moji doma znaju koliko volim ovaj sport i to ih nije odveć začudilo jer znaju da od mene mogu svašta očekivati. Doduše, mama je poludjela na to, a tata se smijao. Nije znao što bi mi rekao. No, znaju oni da je to zdravo za mene, da sam u dobroj ekipi, a svaki dan treniramo i s braćom Sinković, a kada si u takvom okruženju, ne možeš reći da je to loša odluka.
Ivan je prilično (samo)uvjeren da će, kada mu veslanje dojadi, lako naći novi posao.
– Pa hoću. Nije mi ovo prvi put, nego četvrti-peti. Uostalom, nije mi ništa problem raditi pa ni na gradilištu, konobariti ili slično.
Je li takva kolorična osobnost ujedno i najveći zabavljač u ovoj družini?
– Ne znam baš. Ponekad sam najrigorozniji, najzahtjevniji. Znam ih sve ribati. Zahtijevam puno od sebe, ali i od ekipe.
A u tom društvu nekako najtiši je 22-godišnji Marko Ukropina. Student treće godine stručnog studija na zagrebačkom KIF-u:
– Razlika među godinama postoji, no mentalno smo svi na istoj razini.
Ipak, čini se da je Ivan priča za sebe. Pa samo tjedan dana prije Prvenstva Europe čovjek je zbog trovanja hranom pao u nesvijest, no unatoč tome nije ni pomišljao odustati od nastupa.
– Ivan se ozbiljno otrovao hranom. Dehidrirao je, izgubio par kilograma pa smo mi izgubili nekoliko treninga. Doslovce, u posljednji čas odlučili da ćemo se baciti na glavu pa što bude – govori Marko, jedini Zagrepčanin na brodu.
Preostala trojica, Puljanin Ivan Piton i osječka braća Lončarić, dijele stan. Osim što im je cimer, je li Ivan i "mirotvorac" kada među braćom dođe do napetosti.
– Kad osjete neke bratske tenzije, pustim ih da se "kefaju", neka se ispucaju vani pa su si dobri na vodi. Nije lako posložiti četiri glave, posebice ne u malom čamcu, nasred vodene površine. A zna biti i da si gladan, da pada kiša, a ti si napravio 20 kilometara i trebaš se vratiti. Nekad to bude zahtjevno i mentalno i emotivno.
Blizanci su, posebice jednojajčani, obično vrlo povezani. Ima li i među Lončarićima kakvih "telepatskih" konekcija?
– Nismo ispitivali tu teoriju o telepatskoj povezanosti, no nekad je dobro da se odvojimo. Ako smo stalno skupa, onda može doći do tenzija koje su u čamcu sasvim nepotrebne – objašnjava Patrik Lončarić koji je uvjeren da ova posada na predstojećoj kvalifikacijskoj regati u Luzernu ima dobre izgleda za plasman na Olimpijske igre:
– S te regate u Tokiju idu samo dvije posade. Sa svim europskim protukandidatima borili smo se i vidjeli da smo im jako blizu, bili smo na manje od sekunde.
Kako je uopće došlo do formiranja ovog četverca? Pitali smo to Antona Lončarića:
– To je počelo s pandemijom koronavirusa. Nakon što smo brat i ja u mlađem seniorskom dvojcu osvojili europsko srebro, nedostajalo nam je utrka pa smo htjeli što više nastupati. Vidjeli smo da, osim Sinkovića, postoji još jedan dvojac koji ima brzinu i onda smo s trenerom Bralićem donijeli odluku da bi vrijedilo pokušati i u četvercu bez kormilara.
>> Pogledajte 10 pitanja za Niku Fleiss
Ima jedna tvrtka, poznata, sa sjedištem u predgrađu Londona, koja na visoke pozicije zapošljava isključivo veslače sa završenim adekvatnim obrazovanjem za ta radna mjesta. Znaju ljudi da bavljenje veslanjem izgrađuje ljude, stvara u njima visoke radne navike i ustrajnost. Tako će biti i s ovim momcima. Neće biti nikome na grbači i ne treba se bojati za njihovu budućnost. Momci samo naprijed.