Filip Mihaljević na nedavnom natjecanju Druge europske atletske lige osvojio je za Hrvatsku dvadeset bodova. Bio je drugi u bacanju kugle i četvrti u bacanju diska.
Naravno, njegova udarna disciplina je kugla, a ove sezone čak je triput bacio preko 21 metra. Filip je i aktualni hrvatski rekorder jer je 25. svibnja ove godine na mitingu u Slovenskoj Bistrici bacio kuglu do 21,84 metra i samo je pitanje vremena kada će prvi put kugla letjeti duže od 22 metra.
Od siječnja ove godine ima novog trenera – Edisa Elkasevića i odlično se uklopio u ekipu u kojoj je i Sandra Perković.
Završio ekologiju i njemački
Filip je rođen u Livnu gdje je kao dječak igrao u lokalnom nogometnom klubu Troglav. U tom klubu nekad je igrao i Zlatko Dalić, današnji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.
– Moj otac bio je u upravi kluba kada je Dalić igrao pa se njih dvojica i dobro poznaju. Inače, naše kuće udaljene su dva-tri kilometra. Ne znam otkud se pojavila informacija da su mi roditelji bili aktivni sportaši. To nema nikakve veze s istinom. Tata se rekreativno bavio atletikom i nogometom, a mama je teta u vrtiću. Inače, zbog visine igrao sam na mjestu stopera. No, bilo mi je jasno da u nogometu neću ostvariti neku veliku karijeru pa sam prihvatio poziv Ivice Jakeljića, tada trenera ASK. Prvih šest mjeseci bi na trening putovao iz Livna i to samo vikendom. Ipak mi je trebalo dva, dva i pol sata do Splita i toliko nazad. Onda sam se u četvrtom srednje preselio u Split – kaže Filip Mihaljević.
Nije prošlo dugo vremena kada je odlučio otići u Ameriku, na sveučilište Virginia.
– U to vrijeme u Ameriku su otišli Martin Marić i Stipe Žunić, a kako su u obitelji svi završili fakultet, tako sam i ja želio postati fakultetski obrazovan. Upisao sam i završio ekologiju i njemački jezik. Tata je magistar agronomije, a brat magistar šumarstva – istaknuo je Mihaljević.
Svoju prvu veliku medalju osvojio je 2013. godine kada je u Rietiju bio drugi u bacanju kugle na Europskom juniorskom prvenstvu. Dvije godine poslije u Tallinnu je bio zlatni na Europskom prvenstvu do 23 godine, a 2016. osvojio je broncu na Svjetskom seniorskom prvenstvu u dvorani. Nakon završetka studija otišao je na pola godine u Katar, u klub u kojem je radio njegov prvi trener Jakeljić.
Prvi put na Dijamantnoj ligi
– Dolje sam radio, bio zaposlen kao trener i trenirao za sebe. Eto, sudbina je htjela da se ponovno vratim u Dohu, barem nakratko, za vrijeme Svjetskog prvenstva. U Kataru je dosta toga drukčije. Prije sam već bio tamo na pripremama pa sam imao sliku kako to otprilike izgleda. Ta arapska, istočnjačka kultura, odijevanje, žene u crnom, muški u bijelim odijelima. To prvo primijetiš. Kao i veliki luksuz, Ferrariji i Bugattiji po ulicama – rekao je Mihaljević.
Nakon nastupa u Varaždinu slijedi mu nastup na Dijamantnoj ligi u Parizu, zatim Hanžek, još neki manji miting i Doha.
– Prvi put ću nastupiti na mitingu Dijamantne lige. Teško je upasti na taj miting, posebice u kugli gdje imate pet-šest sjajnih Amerikanaca – zaključio je Mihaljević.
Ček' malo, nakon Hrgovića opet jedan grmalj, opet Filip i opet porijeklom iz Livna? Jbg.. Geni kameni, ne kaže se tek tako.