Svima je bilo pomalo čudno kada je 2017. godine za, tada drugoligašku, Goricu potpisao Michał Masłowski (29). Igrač je to koji je s varšavskom Legijom osvajao naslove, igrao i neke europske utakmice pa upisao i pokoji nastup za reprezentaciju Poljske... a onda ga je put odveo do HNL-a.
Ne može se požaliti na takav splet okolnosti jer s Goricom je došao do najvišeg ranga hrvatskog nogometa i sada se bori za Europu. Koji bod sada bi se trebao izboriti i u utakmici protiv Dinama (srijeda, 18 sati).
Otac i brat su treneri
– To je utakmica kao i svaka druga, možemo osvojiti tri boda, zašto ne. Oni imaju jako dobre igrače, ali ljudi su baš kao i mi. Sve je moguće, ali znamo da Dinamo ima veliku kvalitetu. Analizirali smo ih i pripremamo se kao i za svakog drugog. Najvažnije ne dolazi samo od sebe. Moramo biti strpljivi i postaviti svaki komadić kako treba. Imamo igrače koji imaju jako dobar udarac, možda je tu naša prilika – kaže Masłowski koji se osvrnuo i na to kako je i zašto uopće došao u Goricu.
– Raskinuo sam ugovor s Legijom, svi klubovi imali su finiširane momčadi i postave, a ja sam htio ostati u ritmu igranja i treninga. Mogućnost je bila da dođem u Goricu pa sam došao.
Usporedio je i poljsku ligu u kojoj je igrao cijeli život s HNL-om u kojemu je drugu sezonu zaredom.
– Hrvatska liga više je taktički orijentirana, dok je poljska više fizička. U Poljskoj su i dobri stadioni, infrastruktura, marketing oko tog nogometa. U tome vidim najveću razliku.
No dobro mu je i ovdje, na grad, ljude i suigrače već se priviknuo.
– Velika Gorica kao grad je u redu. Sve imam ovdje, a i jako je blizu Zagrebu. U momčadi je također sjajno. Mislim da sam dobar sa svim suigračima, ali najviše se ipak družim s Łukaszom Zwolińskim i Giorgijem Mchedlishvilijem.
Masłowski je po definiciji ofenzivni veznjak, no imao je peh da su ga tijekom karijere ozljede obarale nekoliko puta. Nije stoga mogao pokazati svoj pun potencijal. Pa i sada je u fazi oporavka od ozljede i operacije koljena.
– Trebam vremena da se oporavim, da se vratim u svoje najbolje izdanje. No mislim da je moj stil igre jak i hrabar. Dobar sam u kombinatorici, imam dobar skok i dobar pas.
Otac Zbigniew (63) i brat mu Tomasz (36) nogometni su treneri u Poljskoj. Michał je od njih puno naučio.
– Da, oni su treneri. Inače imam i sestru Katarzynu (38), ona je učiteljica u školi. Velik utjecaj na mene ima moj otac, njegovo mišljenje jako mi je važno. No, najviše ja sam odlučujem oko svog igranja jer najbolje znam što mogu i kako što mogu iskoristiti.
A svoje je vještine dobro koristio jer 2014. godine bio je pozvan u reprezentaciju Poljske.
– Odigrao sam tri utakmice za reprezentaciju, Lewandowski je bio kapetan, odličan je čovjek i igrač. Onda sam se nešto ozlijedio i nisam više igrao za A-vrstu. Inače sam s Lewijem nekoliko puta razgovarao kada sam igrao za Poljsku.
Ne znam ga privatno, ali koliko sam ga mogao upoznati tada, skroz je normalna osoba. Više nismo u kontaktu, nekoliko sam ga puta vidio kada sam igrao za Legiju.
Želi vidjeti Dubrovnik
Michał se u Hrvatskoj dobro snalazi i uživa. Tu je sa ženom Magdalenom i psom Harrisom.
– Volim pogledati dobar film, otići na kuglanje, na putovanje sa ženom i psom. Također volim biti aktivan, trenirati u teretani, trčati, otići u saunu i tako... Prije nego što sam došao u Goricu bio sam sa ženom u Trogiru. Vidjeli smo i Split, Vodice, Opatiju, nacionalni park Krka... Sada želimo posjetiti Dubrovnik kada bude vremena. Osim toga, putovali smo i u Beč, Veneciju i tako.
Državu je upoznao, ali s jezikom se još uvijek malo bori.
– Hrvatski razumijem, mogu malo i govoriti. Puno je riječi koje su slične poljskom, ali neke osnovne su potpuno drugačije – zaključio je.
