Nekadašnja Dinamova zvijezda, jedan od najvećih nogometaša Hrvatske lige i bivši reprezentativac Igor Cvitanović (49) cijelu je proteklu sezonu bio stručni komentator HTV-a za Ligu prvaka. Zanimljivo, Cvitanović u nogama ima 25 europskih utakmica za Dinamo i 15 postignutih pogodaka, među ostalim nastupio je u nekim od antologijskih predstava plavih, protiv Grasshoppera, Partizana i Newcastlea, no nije u Maksimiru dočekao plasman u Ligu prvaka i u njoj nikada nije nastupio.
Intervju s Cvitanovićem ipak ne počinjemo Dinamom, nego ponekim fenomenom ovosezonske Lige prvaka.
Tko su za vas najveća otkrića Lige prvaka?, pitali smo ga.
– Svakako Atalanta, Leipzig i Lyon – uzvraća Cvita i nastavlja:
– Naglasak bih ipak stavio na Atalantu, za koju ni u snu ne bih mogao pomisliti da će tako daleko dogurati. Naime, Atalanta u svojoj svlačionici nema nogometaše s kojima bi po svojoj kvaliteti zavređivala biti među osam najboljih u Europi, ona po tome ne spada u velike europske klubove. To ne znači da nisam bio njezin fan; dapače, ona je igrala lijepo, atraktivno. Uvijek me veseli kada momčad nastupa s napadačkim stavom, postići što više pogodaka, i to je Atalanta uvijek činila.
Guradiola nije želio protiv sebe
Najveće razočaranje, jesu li to Barcelona, Juventus, Manchester City?
– Ne, za mene je najveće razočaranje Real Madrid, možda zato što sam njegov navijač. Real je imao nesreću da je, kada je došao u formu nakon stanke, na uzvrat u Manchester išao s negativnim rezultatom, a to se protiv Cityja u gostima jako teško može nadoknaditi. Tako je Real ispao prerano, što mi je žao – kaže Cvitanović.
Gledajući iz trenerskog kuta, je li vas razočarao i Guardiola svojim gotovo pa podcjenjivačkim stavom prema Lyonu, nepotrebnim eksperimentiranjem i neočekivanim ispadanjem?
– Ne bih to nazvao Guardiolinim podcjenjivanjem suparnika, niti arogancijom. Čovjek jednostavno ima svoj stil, svoj stav, način rada i on ga uporno provodi, kakve god to posljedice nosilo. Ja volim Guardiolin nogomet, uvijek sam ga cijenio i svrstavam ga među tri najbolja svjetska trenera. Znao sam svojim igračima reći kako je svaki trener na svoj način luđak, na ovaj ili onaj način, i da ga ta ludost uvijek mora negdje koštati. Nisam zagovornik pretvrdoga stava i trenerske isključivosti, koja je eto Guardiolu često dovodila do razočaranja, no on svoj posao i dalje radi vrhunski.
Kao fan Reala, kako gledate na Modrićev doprinos ove sezone?
– Modrić je, uz Ramosa, bio najbolji Realov igrač ove sezone, nositelj njihove igre, ali momčad ne ovisi o samo jednom ili dvojici igrača. Ona cijela mora biti na visokoj razini za ostvarivanje vrhunskoga rezultata.
Je li nakon još jedne razočaravajuće sezone okončana Rakitićeva era u Barceloni?
– Mislim da jest. Došao im je novi trener Koeman, vjerojatno s novim idejama i vizijama, a eto, Messiju se ostvarilo ono što je želio, da otpuste Setiéna i Abidala, koji mu nisu bili po volji. Takav stav me, inače, jako nervira; da jedan nogometaš, pa makar se on zvao i Messi, odlučuje o klupskoj politici, da ga se pita tko će biti trener, sportski direktor... Razumijem da je Messi Barceloni bitan ne samo kao igrač nego i kao marketinški brend, ali on ipak ima prevelike ovlasti.
Došli smo napokon i do Dinama, također sudionika Lige prvaka i senzacionalnim pobjednikom nad Atalantom. Dinamo s Bjelicom i Dinamo s Mamićem dvije su sasvim različite priče?
– Dinamo je s Bjelicom imao izvrsne rezultate; igrao je Ligu prvaka, rano osvojio naslov prvaka... Pobijedio je i Atalantu, što je bio senzacionalan rezultat, a imao je sreću da mu je to bila prva domaća utakmica u Ligi prvaka. Bjelica i njegov stožer odlično su skautirali Atalantu, dok su Talijani očito u tom segmentu podbacili, i nastupili su u Maksimiru na granici podcjenjivanja. Tako se dogodila velika pobjeda. Mamićev Dinamo tek ćemo vidjeti na djelu. Zoran je preuzeo momčad u specifičnim okolnostima, bez pravih, klasičnih priprema, a nikako mu ne odgovara što se protiv Rumunja igra samo jedna utakmica, i to na njihovu terenu.
Nastavlja se ‘koronasezona’
Rumunji su oduvijek bili crna mačka za plave, još od vaše famozne Steaue iz 1993. godine. Peku li vas još promašaji iz Bukurešta?, pitali smo Cvitanovića.
– Zapeče me, naravno, kad god se toga sjetim. Postigao sam tada prvi pogodak (Dinamo je slavio 2:1, a u uzvrat izgubio 2:3, nap.a.), a zapucao sam još tri “mrtve” šanse. Zašto se to dogodilo? Bilo je tu više faktora. Primjerice, u to vrijeme moj otac bio je teško bolestan, i ja sam to nosio u sebi. U Bukureštu smo igrali u rujnu, a tata je dva mjeseca kasnije preminuo. Ali, kada je utakmica, kada ti se dogodi ono što se meni dogodilo u Bukureštu, tko te pita – zašto, kako? Jednostavno, nisi zabio i to se pamti. U uzvratu sa Steauom, bili smo hendikepirani što nismo mogli igrati kod kuće, nego u Ljubljani, pa nam se dogodilo da je Vlaović slaveći pogodak pao u nesvijest, pa onda jedna izgubljena lopta na 25-30 metara od našega gola koštala nas je pogotka. Sve najgore nam se poklopilo tada i ispali smo. Bilo je to najveće razočaranje moje karijere, ali nikada za poraz nije kriv samo jedan pojedinac, nego cijela momčad snosi odgovornost. Netko više, netko manje - zaključio je Cvitanović.
ON je navijač Reala ??!! Daj nemoj me jbti,ajde nekakav simpatizer,ali navijač ?? Što nije uredu sa tim "navijačima" stranih klubova....možda kompleks niže vrijednosti ?