Bliži se kraj godine i vrijeme je sumiranja. Jedan od dobrih načina da vidimo kakva je ona bila za hrvatski vaterpolo jest izbor najboljeg vaterpolista godine, što će ga Večernji list ove godine organizirati već 31. put.
Kad je reprezentacija u pitanju, u kratkom rezimeu 2018. možemo se podsjetiti nastupa izabranika Ivice Tucka na četiri velika natjecanja. Učinak je, barem kada su u pitanju odličja, polovičan. Na dva smo se okitili medaljama, a na dva ostali bez njih. No, pođimo redom.
U travnju je Rijeka bila domaćin prvog završnog turnira Europske lige, a naši vaterpolisti nisu propustili priliku da se pred domaćim navijačima bore za zlato. I osvojili su ga, pobijedivši u finalu Španjolsku s 12:9 u utakmici u kojoj je mladi Loren Fatović postigao čak šest pogodaka. Prije toga je u polufinalnoj pobjedi nad Srbijom (8:7) isporučio još tri.
Na završnom turniru Svjetske lige, u lipnju u Budimpešti, nismo bili tako briljantni, porazi u skupini od Španjolske (10:13) i SAD-a (10:11) gurnuli su nas u četvrtfinalu na domaćina Mađarsku od koje smo izgubili s 8:10. Nakon toga smo pobijedili i Amerikance i Australce, ali u razigravanju za peto mjesto koje smo na kraju i osvojili.
U rujnu smo na Svjetskom kupu u Berlinu zauzeli još jedno peto mjesto, no najjači ispit hrvatski su dupini imali na EP-u u Barceloni u srpnju. Europsku medalju čekali smo od Zagreba 2010. (zlato), pa makar nam neke okolnosti nisu išle na ruku (neigranje Sukna), Tucak i njegovi igrači učinili su sve da se taj post prekine. Postigli smo sve tri pobjede u skupini, a potom u četvrtfinalu nakon velikog preokreta pobijedili Crnu Goru s 9:7 (a gubili smo s dva pogotka razlike), da bismo u polufinalu istim omjerom izgubili od Srbije. No, u utakmici za broncu naši su igrači ponovno pokazali karakter i pobijedili Italiju s 10:8. I u tom uspjehu participirao je mladi Fatović (tri pogotka), ali pridružili su mu se (i ne samo pogocima) i Andro Bušlje, Luka Lončar, Marko Bijač, Xavier Garcia, Maro Joković, Anđelo Šetka...
Svi će oni sljedećih dana biti u fokusu našeg sedmeročlanog žirija koji će birati najboljeg među brončanima, ali pri tome neće zanemariti ni participaciju naših igrača (Bušlje, Pavić i Obradović) u Olympiakosovu osvajanju naslova europskog klupskog prvaka. Dakle, sljedećih dana riječ prepuštamo Veselinu Đuhi, Nevenu Kovačeviću, Vladimiru Rajkoviću, Vedranu Jerkoviću, Tini Vegaru, Mladenu Raku i Nikoli Frankoviću.
