Nogometni trener iz Slavonskog Broda, 55-godišnji Zdravko Logarušić, proteklog je tjedna ostvario jedan od najvećih uspjeha sudanskoga nogometa. S tamošnjom reprezentacijom dogurao je do polufinala Afričkog prvenstva (originalni naziv African Nations Championship) u kojemu je poražen od Nigerije s 0:1.
Do polufinala je u skupini pobijedio Gvineju (2:1) i Mauretaniju (1:0) te remizirao s domaćinom Marokom (0:0), a u četvrtfinalu je izbacio Zambiju (1:0). Danas ga u Marrakechu očekuje borba za treće mjesto protiv reprezentacije Libije...
– Došao sam na ovo prvenstvo s najslabije rangiranom reprezentacijom (Sudan je 124. na Fifinoj ljestvici, nap. a.) pa je utoliko naš uspjeh još veći. Drugi je put ovo da je Sudan u polufinalu ovoga natjecanja, ali prvi put kada se to dogodilo bili su domaćini turnira. A ovo je u gostima, bez domaćinskog vjetra u leđa. Šteta što smo ispali od Nigerijaca. Da smo prošli u finale, nogometni savez zaradio bi dodatnih 250.000 dolara, a ja 30.000 dolara – govori nam Logarušić telefonom iz Marrakecha.
U Sudanu je potpisao ugovor do kraja 2018. godine. Čini se da nakon ovoga kupa ne mora strahovati da ga neće odraditi do kraja...
– Ma znate kako je izbornicima ovdje u Africi; kada ideš na veliko natjecanje, oni te od kuće ispraćaju riječima – donesite nam kup! Ne zanima ih kakva vam je reprezentacija, kakvi su suparnici, gdje se igra, oni hoće trofej. Evo, već sam čuo da su neki izbornici koji su ovdje ispali u skupini već smijenjeni. Što će biti sa mnom? Ja osjećam da su šefovi zadovoljni jer ovo je ipak veliki rezultat za nas. No, vidjet ćemo nakon utakmice za treće mjesto, jako nam je potrebna ta pobjeda nad Libijcima – nastavlja Logarušić i prepričava jednu anegdotu iz Maroka:
– Trebali smo kupiti tri nova vratarska dresa i potražili smo ih u lokalnoj trgovini sportske opreme. No kazali su nam da više nemaju ništa jer je zambijska delegacija kupila trideset kompleta uz obrazloženje da im trebaju za polufinale i finale. Toliko su bili sigurni da će otići do kraja. A mi smo ih izbacili.
Već sam se prilagodio
U Africi ste od 2009. godine već radili u Gani, Keniji, Tanzaniji i Angoli. Kako vam je u Sudanu?
– Onamo sam došao prije pet tjedana i u Khartoumu, tom petmilijunskom gradu, već sam se prilagodio. Smiješno mi je sad i prisjetiti se svojih afričkih početaka, prije devet godina u Gani, kada prva tri mjeseca nisam izlazio iz hotela. Jednostavno, bio sam šokiran tim siromaštvom, načinom života, okruženjem... U Sudanu je OK. Istina, tu ne postoji društveni život, nema noćnih klubova, izlazaka, na snazi je šerijatski zakon, žena se ne smije pojaviti s muškarcem u javnosti ako nemaju vjenčani list. U sportskom smislu sam zadovoljan; i svojim primanjima i odnosom čelnika federacije prema meni...
Igrali ste u polufinalu protiv Nigerije, prvoga suparnika Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Istina, protiv njihove B-reprezentacije.
– Na ovome turniru reprezentacije su bile sastavljene isključivo od igrača iz afričkih nacionalnih prvenstava. Nigerijce je s klupe vodio njihov domaći izbornik, ali pokraj njega je na klupi sjedio i Nijemac Rohr, šef A-vrste. Pozdravili smo se prije utakmice. Ne znam koliko će igrača iz ove selekcije Nijemac voditi na Svjetsko prvenstvo, no kakva god Nigerija bila, ona je izuzetno opasna. Evo, i na našoj utakmici do izražaja je došla ta njihova fizička moć. Čim je njihov igrač ostao jedan na jedan s našim, odmah smo primili gol, jednostavno je Nigerijac bio neuhvatljiv – ističe sudanski izbornik.
Nepoželjan suparnik
Na što ćete upozoriti našega izbornika Dalića?
– Nigerijci imaju visinu, brzinu, skočnost, eksplozivnost i – sjajnu tehniku. U atletskom smislu malo koja reprezentacija može im parirati, oni su svakome neugodan, gotovo nepoželjan suparnik. Pazite, njihov svaki ofenzivni igrač u stanju je istrčati sto metara za 10,5 sekundi. E sad, hoće li njima Nijemac usaditi disciplinu i odgovornost, to je drugo pitanje. Sve afričke selekcije imaju problem u tom segmentu igre; previše se zaigraju, opuste, zanemare zadatke... Zna Dalić posao, pokazao je to, ne vjerujem da ga mogu iznenaditi, ali opreza nikada dovoljno.
Kako vaša obitelj u Slavonskom Brodu podnosi vašu stalnu odsutnost?
– Profesionalac sam i već su se priviknuli na moje odlaske. U svemu tome najviše mi je žao što ne provodim više vremena s djecom. Evo, trinaestgodišnji sin mi brani u Marsoniji i sjetio sam se kako smo prvi put kupovali kopačke. Tada je nosio broj 32, a kad smo sljedeći put išli u kupnju već je imao nogu 43. Djeca mi rastu, a ja nisam s njima – zaključuje Zdravko Logarušić, kojega Sudanci zovu – Loga.
Hvala Loga no nije HR bilo ko,radi se o najboljoj reprezentaciji s ovih prostora jedinoj osvajačici brončane medalje s okusom gorčine da je trebala bit zlatna !"