Polurevijalni ton obilježio je jučerašnju utakmicu starih suparnika. Jer, ni Hrvatska ni Španjolska nisu mogle birati suparnika u polufinalu budući da su posljednju riječ u Malmöu ipak imali Norvežani pa baš nikakvoag smisla nije imalo potući se do krvi za pobjedu.
Konačni rezultat je “dogovorna ekonomija”. Neokrznuti u Stockholm i jedni i drugi. Bilo je i igre skrivača, iskusni izbornici Červar i Ribera nisu otvorili sve karte jer ista bi se utakmica mogla ponoviti i u finalu EP-a.
Španjolski izbornik ostavio je na klupi prvog vratara, “ubojicu” samopouzdanja Vargasa. Naš je na klupu posjeo Cindrića, navodno načetog, da ga poštedi za ono ključno. Gledali smo tako hakl u kojem se od naših reprezentativaca najbolje snašao Igor Karačić.
>> Što nas čeka u polufinalu protiv Norveške? Najavljuje Mladen Miletić
Nevjerojatno je s kakvom lakoćom igra, veći dio prvog poluvremena simultankom je razbijao španjolsku obranu i držao prednost. Ako ga je ona situacija iz same završnice, iz koje je izašao šepajući, odnijela za završnicu, onda je to pucanj u nogu kakav se samo nama može dogoditi.
Nadajmo se i da je varao suparnike. S druge strane Alex Dujšebajev vrtio je loptu i trpao kao tata Talant u slavnim danima.
Nije bilo sasvim nebitno kako će sve izgledati i završiti, a naša klupa nije mogla biti presretna s pogledom na semafor kad su Španjolci u 40. minuti imali napad za +7. Stoga je dobro i zbog ugleda i zbog navijača da su naši igrači na kraju vratili utakmicu u dramu.
Červar čak i nije krenuo u bijesnu jurnjavu za rezultatom koliko je i Španjolska prikočila, sredinom drugog dijela priliku je dao i Hrstiću na desnom vanjskom da malo odmori Stepančića te Matanoviću na krilu. Preiskusan je šef da ne bi znao da je petak i samo petak bitan i da toga dana Hrvatska mora biti u top-izdanju. Ostalo je nevažno, pa čak i ime protivnika.
Hrvatska nije favorit u završnici, ali ne treba se baš nikoga bojati, pa ni te Norveške koja slovi za prvog favorita premda je Španjolska branitelj naslova. I djeluje moćno, a unatoč većem broju vremešnih igrača, naročito u vanjskoj liniji, ne djeluje ni umorno ni potrošeno. A tradicionalno je sve bolja kako turnir ide prema kraju, uvjerili smo se u to prije dvije godine u Zagrebu.
Deset godina čekamo finale, od Beča i one pobjede nad Poljskom. Vrijeme je.
