U 11-milijunskom Shuzou, najbrže rastućem gradu u Kini, dvojica naših bivših boksača uživaju velike simpatije lokalne zajednice.
Ovo je priča o Goranu Martinoviću (32) i Mariju Preskaru (35), vlasniku i zaposleniku tvrtke Suzhou Showdon koja ima boksačku dvoranu “Black Tie Boxing Academy” sa 650 aktivnih članova.
Već neko vrijeme Martinović svojim društveno korisnim djelovanjem izaziva pozornost lokalne javnosti, a vrhunac toga najnovija je njegova akcija donacije 20.000 medicinskih maski kojih je ponestalo u vrijeme rastuće opasnosti od zaraze koronavirusom.
Kupio 20.000 maski
– Mario i ja samo smo 750 kilometara udaljeni od grada u kojem je žarište koronavirusa. Nazvao sam kineske partnere rekavši im da bismo nas dvojica htjeli otići u Wuhan kako bismo pomogli jer su imali manjak ljudi. No moji Kinezi rekli su mi da je to riskantno i opasno za život. Stoga smo počeli nazivati gotovo sve europske zemlje, pa i SAD i Brazil, jer sam mislio da će kod njih toga prije biti nego kod nas. No prevario sam se, a u Hrvatskoj sam stupio u kontakt s jednom liječnicom koja me povezala s ljekarnama Propharma i koja nam je prodala 20.000 maski. Pokušavamo i dalje, pa i nabaviti zaštitne rukavice i odijela, no cijela je Europa u nestašici, a u Kini ih zbog uvedenih mjera ne mogu proizvesti u dovoljnim količinama – kaže Martinović koji nam je opisao kako je uopće dospio u Kinu:
– Moj brat Marko došao je tu raditi za jednu globalnu kompaniju kao projekt-menadžer. Čuo je za priredbu “White collar boxing” koja se održavala u Šangaju pa me pitao hoću li doći pripremiti dečke i cure za borbu. A riječ je o borbama između onih koji nisu nikad profesionalno ili amaterski nastupali. Prvu priredbu odradili smo 2015., ne znajući kako će to ispasti, hoćemo li uspjeti prodati sve ulaznice. No kako se to pokazalo dobrom idejom, osnovali smo tvrtku Suzhou Showdown, a nakon svake priredbe sav prihod dajemo u humanitarne svrhe. Godine 2017. lokalna vlada prepoznala je projekt i nastavili smo zajedno. Tako sam i otvorio dvoranu “Black Tie Boxing Academy” pa priredbe “White collar boxing” održavamo dva puta godišnje – dodaje Martinović.
Postoji ideja da se takvo što pokrene i u Hrvatskoj pa bi prva priredba mogla biti krajem 2020.
– Ideja je angažirati što više klubova da boks približimo svakome. Cilj je da svi oni koji žele neki izazov pokušaju odraditi ciklus treninga od 3-5 mjeseci i da se bore. Sve u svrhu podizanja svijesti o bavljenju sportom, a u svrhu prikupljanja novca za one kojima je najpotrebnije. A toga nikad dosta – dodaje.
Goran je bio reprezentativac u savate-boksu. Kaže, prekasno se uključio u amaterski boks da bi u svojih 50-ak mečeva ostvario vrhunski rezultat. Nakon boksa, počeo se hrvati pa je osvojio broncu na Prvenstvu Hrvatske u sportu u kojem je pak imao više od 200 borbi. No kako je oduvijek poslovno razmišljao, tako se dosjetio angažirati našeg bivšeg profesionalca Marija Preskara, negdašnjeg štićenika Dona Kinga, što je zacijelo jako dobra referencija za trenera u lokalnoj boksačkoj dvorani.
– Mario je jako discipliniran i profesionalan i u trenerskom radu i u ovim izvanrednim situacijama.
Pregled prije svakog treninga
A Mario nam je pak oslikao kako izgleda njegov život u virusom ugroženoj Kini:
– Bilo da hodam po gradu ili da sam u nekom mnoštvu, uvijek imam masku na licu. Inače, većinu dana provodim radeći u dvorani s onima koji su provjereno zdravi. Na ulazu u našu dvoranu stoje službene, licencirane osobe koje mjere temperaturu naših klijenata i nas samih. Lokalne vlasti javnim su putem izrazile podršku boksu kao sredstvu rekreacije pa tako i drugim sportskim aktivnostima, no mjere opreza na najvišoj su razini – kaže Preskar.
I on je odlučio djelovati korisno:
– Ova zemlja pružila mi je utočište, dopustila da radim i da se osobno razvijam pa je moja moralna dužnost da s Goranom stanem uz građane Kine u ovim kriznim trenucima. Bez obzira na ovu neugodnu situaciju s virusom, ovdje se osjećam dobro kao prvog dana. Želim se afirmirati kao trener i da otvorim put trenerima iz Hrvatske na kineskom tržištu – dodaje Preskar.
Zasad ne planira putovati kući u Zagreb, no svjestan je što bi trebao proći kada bi se na to odlučio.
– Za sve koji iz Kine putuju u svoje matične države procedura je slična, a za one koji dolaze iz epicentra zaraze Wuhana nalaže se i višednevna karantena, dok se ne ustanovi da su sto posto zdravi.
>> Pogledajte kako su KInezi napravili bolnicu za samo osam dana
