Napadač Bayerna, 32-godišnji Robert Lewandowski, na današnjoj bi virtualnoj svečanosti trebao postati prvi Poljak s titulom najboljega svjetskog nogometaša kao dobitnik Fifine nagrade The Best. U najužoj konkurenciji s Poljakom su Lionel Messi, koji je imao užasnu godinu u Barceloni, te Cristiano Ronaldo, igrač sa samo jednim trofejem u 2020. godini, naslovom talijanskog prvaka s Juventusom.
Bojao se pucati jedanaesterac
Lewandowski je na kladionicama veliki favorit za pobjedu u ovom izboru, u kojemu glasaju izbornici i kapetani reprezentacija, ne samo zato što je s Bayernom osvojio sve što se moglo osvojiti (njemački i europski Superkup, Bundesligu, kup i Ligu prvaka), nego i stoga što je prošlu natjecateljsku sezonu okončao s nevjerojatnih 55 pogodaka i deset asistencija.
Nije naodmet napomenuti da je Lewandowskog za najplodniju sezonu karijere pripremio Hrvat na klupi Bayerna, Niko Kovač, te da je Lewi za tri od njegovih 55 pogodaka asistirao Hrvat, Ivan Perišić (u utakmicama sa Schalkeom, Crvenom zvezdom i Bayerom), a Robert je Ivanu uzvratio jednom asistencijom, u srazu s Chelseajem u Ligi prvaka. Bili su dobar tandem.
Robert Lewandowski rođen je u Varšavi, nastupao je u varšavskoj Delti, potom u drugoj momčadi Legije, zatim u trećeligašu Znicz Pruszkówu, a 2008. godine prešao je u Lech iz Poznanja. U tom klubu, tada perspektivnog, ali ne odveć ubojitog 20-godišnjeg centarfora dočekala su dvojica Hrvata, pokojni vratar Ivan Turina i vezist Gordan Golik, nekada igrač Varteksa, Zavrča, Međimurja...
Čakovčanin Golik danas je 35-godišnjak i radi kao trener u školi nogometa Međimurje Čakovec. Golik je jedini hrvatski nogometaš koji se može pohvaliti da je u svojoj karijeri bio cimer čak dvojici dobitnika Zlatne lopte!
– Sa svojim vršnjakom Modrićem bio sam cimer na okupljanjima reprezentacije do 17 godina, a nekoliko puta dijelio sam sobu s Lewandowskim dok smo bili suigrači u Lechu – prisjetio se Gordan Golik.
Po čemu pamtite Lewandowskog?
– Kada ga je naš trener iz Lecha Franciszek Smuda išao gledati na utakmicu Znicza, otišao je nakon 15 minuta i izjavio: ‘Da sam trebao bukvu, otišao bih u šumu!’. Takav je bio Smuda, kao naš Ćiro, voli bubnuti, zabaviti javnost, ali siguran sam da nije mislio uvrijediti Lewu. Kasnije je ta ‘bukva’ ipak došla u Lech, Smuda mu je bio trener, a kasnije i izbornik Poljske u kojoj je Lewa postao kapetan – kaže Golik i nastavlja:
– Lewa je imao 20 godina kad je došao k nama. I prvi trening; Lewa i ja smo bili u duelu i vjerujte mi – osjećao sam se kao da sam se zabio u zid! Baš sam Turini tada pričao; čovječe, ovaj je snažan kao da je od betona sazidan!
Golik tvrdi da Lewa s 20 godina nije iskazivao manire vrhunskoga centarfora, dapače, bio je daleko od toga.
– On je u Lech došao kao neškolovan igrač, neobrađen. Bio je snažan, ali nije imao profinjenost, nije bio ni tehnički ni taktički ništa posebno. Čak nije imao ni puno samopouzdanja. Na primjer, kada bismo poslije treninga ostajali vježbati slobodnjake, Lewu to nije zanimalo. Kada smo raspucavali penale za plasman u Europsku ligu s Club Bruggeom, on se nije usudio pucati. Ja sam pucao i zabio, ali smo ipak bili poraženi. Lewin ključni potez karijere bio je odlazak u Borussiju Dortmund, gdje je doživio nevjerojatnu transformaciju i postao stroj za pogotke. Moj prijatelj Drožđek, koji je igrao u Dortmundu, pričao mi je da se tamo koriste najmodernijom tehnologijom za individualnu obuku igrača, što je očito jako pomoglo Lewandowskom – zaključio je Golik.
Još čeka pogodak na SP-u
Tražimo li nešto što Robertu Lewandowskom nedostaje, onda je to – začuđujuće – barem jedan pogodak na Svjetskom prvenstvu. Lewandowski u toj kategoriji sigurno neće biti najveći Poljak u povijesti. Naime, veličanstveni ćelavac iz Malborka Grzegorz Lato nastupio je na čak tri SP-a, 1974. 1978. i 1982., te postigao ukupno deset pogodaka. Na turniru u Njemačkoj 1974. bio je Zlatna lopta SP-a sa sedam pogodaka.
Ujedinimo li izbore za najboljega nogometaša svijeta u organizaciji Fife i France Footballa, posljednji okrunjeni nogometaš Bayerna bio je Karl-Heinz Rummenigge još davne 1981. godine.
Navijam za Lewandoskog...strašan igrač