Desetak sati nakon sraza s Evertonom, Joan Carrillo odvezao se u Dalmatinsku zagoru. Četrdesetak kilometara u splitskom zaleđu zajedno sa suprugom Maraikom bodrio je svog sina na dječjem turniru.
Prvu kavu u Sinju popili su s Jerkom Matićem. Popularni Gvardo s Carrilovima ima zajedničkog prijatelja, bivšeg hrvatskog reprezentativca Janka Jankovića.
Gvardo ih je uputio u gastronomsku punudu Sinja i okolice, a razmijenili su i mišljenja o srazu s Evertonom. A kavu u Glavicama, mjestašcu pokraj Sinja, Carrillovima je poslužio Viktor, inače najveći navijač Dinama u Sinju.
- Počastili smo ga. Carrillo je sjajan trener i vidi se da je dobar čovjek - kaže Viktor.
Nismo imali sreće
Na tribinama u Glavicama Joan se opuštao gledajući sina.
- Zove se Biel. A na hrvatskom ga zovu Bijeli - kaže smijući se Carrillova supruga Maraika.
Sedmogodišnji Biel nosio je Hajdukov dres s brojem 16. Nasmijao se Joan na pitanje je li mu sin talentiran.
– Sinoć je sa mnom bio budan do 1.30, a ujutro se ustao već oko sedam, tako da je sada sigurno umoran. Evo, baš je postigao pogodak - pohvalio je Carrillo sina.
Supruga je mobitelom snimala svaki Bielov potez. Mali Katalonac je na travnjaku driblao vršnjake. Joanov je mobitel pak stalno zvonio. Španjolcima je pojašnjavao taktičke varijante, a pozivi na koje je Carrillo odgovarao na engleskom jeziku uglavnom su bili od čestitara ili onih koji su ga zvali na ručak.
Obitelj Carrillo obišla je Glavice i Sinj, probala domaće specijalitete. Ante Milanović, organizator turnira Dani Alke i Velike Gospe - Memorijal Mirko Perić, bio je jedan od kandidata za gradonačelnika Sinja na zadnjim izborima, Carrillu je poklonio alku, te knjigu i film o sinjskoj viteškoj igri.
Kakva bi to srida bila da je Hajduk izbacio Everton. Puno više od sinjska tri punta.
Španjolac je djelovao naspavano, no s kakvim se emocijama probudio nakon sraza s Evertonom?
- Duboko u sebi sam plakao. Baš kao i Niža (Zoran Nižić, nap. a.), Erceg, cijela momčad... Žao mi je tih čudesnih navijača koji žive s nama i klubom. Imali smo ih. Kada pogledam dvije utakmice, trebali smo pobijediti Everton. Pa onaj pogodak kako smo primili... Nismo imali sreće, nažalost. Jako sam zadovoljan kako smo igrali. Nadigrali smo momčad s čijom se logistikom Hajduk ni približno ne može uspoređivati. Posebice kada govorimo o novcu. Pa oni jednog igrača plate 50 milijuna eura. No, momčad raste i to je važno u ovom trenutku. Kada govorimo o mojem planu s Hajdukom, ovo je samo prvo poluvrijeme - kaže Carrillo.
Sam se sjetio kako su ga novinari pitali nakon utakmice o tome hoće li otići ili ostati.
- Ja znam da je u nogometu sve moguće. Nemam s time problema. Najvažnije mi je da sam koncentriran na svoj posao. Mislim da ga radim dobro i to je najvažnije.
Ne zna Joan da je u Hrvatskoj zaista sve moguće.
- Smeta mi što se ovdje najčešće gledaju i traže samo nedostaci ili loše strane. Umjesto da se traže pozitivne stvari. Zbog toga je napredak puno sporiji - kaže Carrillo.
Objasnili smo mu da je to u našem mentalitetu. Samo se nasmijao.
- Svjestan sam da smo sve pogotke primili nakon naših pogrešaka. No, to je cijena koju smo morali platiti. To je ta razlika u kvaliteti.
Gospođi Carrillo sviđaju se Split i Dalmacija.
Tata gladan sam!
- Ma kako ne. Ovdje mi je sjajno. Tu bih mogla ostati živjeti. No, problem je što u Splitu ne postoji škola za našeg sina. Čak smo i razmišljali da ga upišemo u Dubrovnik ili Mostar da pohađa školu. Toliko nam je lijepo da bismo čak i putovali s njim u školu - kaže Maraika.
Priznaje da joj najviše smeta odvojenost od supruga. To je najveći problem supružnicima Carrillo. Sigurni smo da će, ako se odluči na raniji odlazak iz Hajduka, to biti jedan od glavnih razloga rastanka.
Carrillo nije odvajao pogled s travnjaka. Pratio je svaki potez svog sina koji je u jednom trenutku povikao:
- Tata, gladan sam!
- Nema problema, sine, riješit ćemo to - odgovorio je Joan.
Španjolac je simpatičan, srdačan i drag čovjek. Spremno se fotografirao s brojnim obožavateljima. Sjajno se snalazi među pukom, kojemu je emocija najvažnija. Uostalom, takvi su i Carrillovi Katalonci. Gostoljubivi organizatori turnira ponudili su mu meso s roštilja. Na prvu je odbio. No, dan je bio dug, a zadnja utakmica tek u kasnim poslijepodnevnim satima.
