Stadion Maksimir sigurno nije najružniji stadion u okruženju, nije zacijelo ni u najgorem stanju, u susjednim zemljama ima i ružnijih i gorih, derutnijih pa i opasnijih po život.
No, čim taj stadion moramo uspoređivati s tim najgorima, onda to nikako nije dobro, a još je bolnije raditi nekakve usporedbe o tome koji su još stadioni opasni po život.
>> Pogledajte video: ovako izgleda današnji Maksimir
No, nažalost, ne možemo se uspoređivati ni s onima koji su stadione napravili, koji imaju infrastrukturu kakva je potrebna za normalno igranje (gledanje) nogometa. Pustimo sad razne njemačke, engleske, francuske stadione i velebne arene bogatih zemalja. Dovoljno je pogledati u susjedstvo.
Hrvatska je nogometno daleko jača, pogotovu ako se pogledaju reprezentacije, od Slovenije, Mađarske, Austrije, Makedonije..., a te se zemlje mogu pohvaliti bar ponekim pravim stadionom.
Primjerice, Makedonija ima sjajan stadion u Skoplju, Filip II. Makedonski, kako se zvao (sad je Telekom arena) ima kapacitet sličan maksimirskom, prima 33.460 gledatelja i vrhunski je stadion. Mađari rade novi veliki stadion Ferenc Puskás, no ne moramo čak poželjeti takva velika zdanja.
Dovoljno je pogledati “mali” stadion u Budimpešti na kojem je prošle nedjelje igrala naša reprezentacija, pravi “bombončić” s 22.000 mjesta kakav bio sjajan za našu reprezentaciju, a kamoli ne za Dinamo.
Austrijanci su za Euro napravili nove stadione, Slovenija, koja nije imala veliko natjecanje u zadnje je vrijeme napravila tri nova stadiona, u Ljubljani, Mariboru i Kopru. Nisu veliki, ali nisu bili ni skupi. Kako onda svi mogu, a mi ne možemo, a nogometno smo bolji.
Moraju se crvenjeti
Pa i taj Dinamo redovno igra u Europi, niti jedan klub iz ovog dijela Europe nije odigrao toliko europskih utakmica, a ljudi u klubu se svako ljeto moraju crvenjeti kad im dođe inspekcija Uefe ili kad im u goste tijekom sezone dolaze europski klubovi koji mahom igraju na uljuđenim stadionima, a ne na derutnim, a sad i po život opasnih stadionima kakav je Maksimir.
Kad se kod nas potegne pitanje stadiona, onda se javljaju dušobrižnici koji spominju vrtiće i bolnice, kao da u spomenutim zemljama s bar pokojim uređenim stadionom nema tih problema. No, kod nas su svi problemi važniji od tih stadiona. I dok se jednom ne kaže da je dosta, pa čak i pod cijenu da navijači Dinama i reprezentacije krenu u javne prosvjede, neće se napraviti ništa.
Ne mora država otimati novac poreznih obveznika da bi napravila stadion, ali građani Zagreba koji plaćaju veliki prirez zaslužuju bolji stadion.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
I grad Zagreb je taj koji mora potegnuti, pa ovo maksimirsko ruglo u njegovu je vlasništvu i u tu rupu bez dna više se doista ne treba, niti smije ulagati, kozmetički zahvati kakve je radio Dinamo svojim novcem dosad su mazali oči, ali sad taj stadion puca po šavovima.
Skupštinari drže ‘ključeve’
Dinamo sam ne može napraviti stadion, pa da ima i milijardu eura na računu, ovisi prije svega o gradu, i to više o gradskoj Skupštini negoli o gradonačelniku Bandiću. Koji se boji graditi Maksimir jer se ne želi zamjerati biračima na nekim izborima.
No, gradska Skupština drži ključeve. Dakle, da plavi imaju hrpu novca, mogli bi kupiti, primjerice od crkve ili od grada potrebnih 40.000 četvornih metara zemljišta, ali Skupština mora odobriti promjenu GUP-a.
Dinamo i grad moraju biti partneri da bi se napravio stadion. Čak i postoji nekakav izračun da bi za stadion od 25.000 ljudi trebalo 50 milijuna eura. Dinamo bi namaknuo dio novca, pronašao još neke partnere, ali opet bi grad morao sudjelovati u tome.
Ovako baca novac na krpanje onoga što se u Maksimiru raspada. No, tribine s kojih otpada beton više se sanirati ne može i samo je pitanje kada će netko stradati, kao što su mogli stradati ljudi, među njima većinom djeca, koji su došli u obilazak stadiona kad je s 20 metara visine na mjesto kojim su trebali proći palo prozorsko okno.
I onda bismo imali tragediju, netko bi poginuo, a na stup srama prvo bi vjerojatno pribili ljude u Dinamu, a ne vlasnika stadiona – grad Zagreb. Možda bi napali Bandića, ali gradske skupštinare, pogotovu one koji su protiv gradnje stadiona nitko se ne bi sjetio prozvati.
Vrijeme je, gospodo, da počnete djelovati. Ovaj naš grad treba normalan stadion. Kako zbog sigurnosti, tako i zbog navijača Dinama. Jer, jako brzo će se dogoditi da plavi svoje utakmice budu morali igrati u Varaždinu, Rijeci... A reprezentaciju u Zagrebu onda nećemo ni vidjeti.
Jednu te istu priču već slušam preko 25 godina , ostario sam a priče i dalje traju i traju .....