Malo je ljudi koji baš pronađu svoje mjesto na Zemlji, odnosno travi (zemlja je rezervirana za Rafaela Nadala) kao što je to napravio Roger Federer. Za njega drugi dom, utočište, svetište – teren. Koliko je samo trčao, radio, trenirao da bi tamo plesao s reketom i sada u svojim srednjim 30-ima i dalje u tome uživao. Dolazi ono vrijeme u godini kada se svi okreću prema Londonu, Mekki za tenisače, Wimbledonu. On ga je osvajao sedam puta, prvi 2003. godine, a 2001. pobijedio je i velikog Petea Samprasa. Bilo je to u četvrtom krugu, kada se 19-godišnji Roger suočio sa sedmerostrukim prvakom Wimbledona, s igračem s kojim su ga kasnije uspoređivali.
- Bio mi je to prvi put na Centralnom terenu u Wimbledonu. Moj prvi i jedini put kada sam igrao protiv Petea i tada sam si rekao: „ O moj Bože. Toliko je puno više u tenisu od pukog treninga u hladnoj dvorani negdje u Švicarskoj. To je ono što bi mogao biti tenis“. Shvatio sam da se želim vratiti na taj teren. I odjednom je sve počelo imati smisla. Zašto dižeš utege, zašto trčiš, zašto stižeš rano na turnir. Tada sam počeo razumijevati važnost svakog pojedinog detalja jer oni čine razliku – rekao je u jednom intervjuu za QG, Roger Federer koji i nakon toliko godina od prvog Wimbledona, žudi za novim.
Obitelj mu je najveća podrška
- Svatko želi znati kako još uvijek mogu igrati u ovim godinama - prijatelji, obožavatelji, mediji. Očito sam ja jedina osoba koja se to ne pita. Ja sam zdrav i motiviran, a radim kao da kraj nije na vidiku.
I kraja nema, a on izgleda, ne stari. Zalomi mu se tu i tamo koja ozljeda pa pet godina ne osvoji ni jedan Grand Slam turnir i onda sve iznenadi kao na Australian Openu.
- Idem u svaki meč misleći da ga mogu osvojiti. Bez tog osjećaja, ne možete biti najbolji. Jesam li ikada zadovoljan? Nikad. Nakon što osvojite jedan naslov, želite još. Uzbuđenje velike pobjede nikada ne odlazi - objasnio je Federer koji je s godinama sakupio trupe svojih navijača diljem svijeta, ali ipak odmah pored terena stoje mu oni najvažniji, obitelj. Supruga Mirka s kojom je od 2000. godine i četvero djece; blizanke Myla Rose i Charlene Riva te blizanci Lenny i Leo Federer. A nakon što se rukuje s protivničkim igračem i napusti teren on je ‘običan’ otac. Relativno smiren čovjek, pošten i pristojan zapravo i ne nalikuje na neko božanstvo koje čovječanstvo štuje već godinama, kao i svi ostali ima druge ljubavi, ali i strahove; boji se konja i obožava filmove.
Ugledao se na Agassija
- Kako ljudi mogu zaspati za vrijeme filma?! – pita se Federer koji je noć prije finala s Nadalom u Melbourneu s obitelji gledao film Lion, o dječaku koji nakon 25 godina pronađe svoju obitelj.
- Bio sam shrvan! Ali sam se pitao: “Je li dobro biti toliko emocionalan? No, sutra može biti vrlo emotivan dan!
I bio je. Osvojio je Australian Open i to s 35 godina. Ali nije ga samo talent spasio, Roger se ne boji promjena i zna se prilagoditi. Gledao je najbolje kako to rade. Njegova glavna inspiracija je Andre Agassi.
- Vidio sam fokusiran i metodičan način na koji je Andre radio na sebi, kako je nastavio prilagođavati igru sve do kraja karijere. Bilo je nevjerojatno.
No, Roger nije uvijek bio fokusiran. Kao tinejdžeru mu nije puno trebalo da se naljuti, a nije mu bio problem ni razbijati rekete sve dok nije došao do točke u kojoj je mogao uništiti svoju karijeru.
- Došlo je vrijeme kada sam počeo razmišljati: „Ili to prestani raditi ili prestani igrati. To je bila prekretnica. Ali nikada nije bilo ni jednog dana kad nisam bio raspoložen za tenis – rekao je Federer za Red bulletin.
- Tenis mi je donio sve, proširio horizonte. Da nisam bio tenisač, vjerojatno bih živio u Baselu i radio nekakav posao – objasnio je jednom tenisač koji je i rođen u Baselu. U svojoj je karijeri ostvario mnogo uspjeha; osvojio je 18 Grand Slam turnira u pojedinačnoj konkurenciji, što je najviše u povijesti muške konkurencije. Uz to jedan je od osmorice tenisača koji su u svojoj karijeri osvojili sva četiri Grand Slam turnira u pojedinačnoj konkurenciji. Uz Agassija, Connorsa i Nadala jedini je tenisač koji je Grand Slamove osvojio na tri različite podloge (zemlja, trava i tvrde podloge). Da, dosta toga je postigao i zna da može još i više. A opet iza svih tih trofeja, putovanja, novčanih nagrada krije se samo čovjek, Švicarac, Roger koji je baš kao i neki njegov vršnjak u Hrvatskoj bio samo dijete, tinejdžer 90-ih. Imao je izbijeljenu kosu, plakate u sobi od Jordana, Edberga, Beckera, pa i Pamele Anderson.
A sada više nema Pamele na vratima, ni postera po zidovima, sada ima stvaran život i reket s kojim osvaja svijet.
- Samo stavim svoj pokeraški izraz lica. Ne želite ništa odati svom protivniku. Rafa ima svoje tikove. Stan ima izgled. Ja imam pogled.
Izgleda da mu samo preostaje nabaciti taj pokeraški pogled i servirati lopticu za osmi Wimbledon.
