Domagoj Duvnjak ima koronavirus. Bila je to prva vijest koju smo čuli na početku ovog potpuno neobičnog Europskog prvenstva u rukometu. Mnogi su zazivali njegovo otkazivanje, ali ovo 15. po redu, ipak se održalo.
Pod čudnom zavjesom virusa koji dvije godine već cijelom svijetu kroji život, Hrvoje Horvat iz rukava vadi nove garniture igrača po potrebi. Oporavio se Luka Cindrić pa svoju individualnu kvaltietu pokazao odmah protiv Srbije. Stigao je Tin Lučin i napravio debi kakav će hrvatski dres pamtiti još godinama, spakirali su se i stigli i iskusni Musa, Gojun i drugi, a evo sada na vrata naše reprezentacije staje i Mirko Alilović s 36 godina na leđima i teško je nabrojati koliko utakmica u nogama. Njegov dres s brojem 25 valja otresti od prašine i poželjeti da on otrese što više protivničkih lopti.
No, u svoj logistici, dijagnostici i matematici izvlačenja dresova, određivanja nalaza i zbrajanja bodova pred nama su novi izazovi i to njih minimalno četiri u drugom krugu, a jedno ime ostalo je na ustima navijača - a gdje je Duvnjak?
Kapetan je, na sreću, dobio zeleno svjetlo što se tiče koronavirusa već na početku prvenstva, ali je na površinu stiglo upozorenje dr. Tomislava Kukina: Možda neće imati koronu, ali jesu li spremni za igru, moramo još procijeniti. A procjena je pala na ono čega su se svi rukometni zaljubljenici bojali - Duvnjakova leđa ovaj tempo više ne mogu nositi. Barem ne na ovom Euru.
Ostao je na terapijama u nadi da će se priključiti reprezentaciji, no pred početak drugog kruga iz provjerenih izvora doznajemo da ovo prvenstvo vođu naše reprezentacije nećemo vidjeti. U Kielu je, na rehabilitacijama. Stručnjaci među ''zebrama'' će se potruditi da što prije osposobe našega kapetana za igru, ali njihov cilj vjerojatno nije da se on vrati na Euro, već da bude spreman za nastavak klupske sezone. Doduše, priznao je i Horvat da postupanje prema Duvnjaku mora biti jako oprezno i da ovo s leđima više nije šala. Ozljeda nije nova, nije se tek sada pojavila. Nju su liječili već i Nijemci, a koronavirus ju je vjerojatno dodatno istaknuo.
Da ipak postoji šansa da će Domagoj s vanserijskim bolovima ipak doći i obući Hrvatski dres, možemo sanjati, a njegova ljubav prema Hrvatskoj vjerojatno je tolika da bi to i napravio. Oni koji znaju barem djelomičnu povijest Duvnjakovih ozljeda rekli bi, Domagoj, ovoga puta ne možeš, previše je, tijelo ti i samo kaže. On bi vjerojatno odvratio - "Ma daj, mogu. Igrat ću." No, pitanje je hoće li mu to dozvoliti liječnici, ali i klupski čelnici.
Herojski Domagoj. Takav je uvijek bio kada je u pitanju reprezentacija, svih 214 utakmica, koliko je za nju do sada igrao. Bol je podnosio već tko zna koliko puta samo kako bi pomogao, kako bi opucao kada se nitko ne usudi. Da bi bio osiguranje da će Hrvatsku netko povući prema pobjedi, da podigne tu brojku od 694 gola u najvažnijem dresu.
E pa ovoga će puta to morati biti netko drugi. Pomirit će se s tim i Savez i navijači i izbornik i suigrači. A ovoga puta svi će zajedno odigrati prvenstvo za neponovljivog kapetana, baš kao što je on to do sada radio za sve njih i nas.
Omikron je u reprezentaciji i pitanje je samo kada će i koliko igrača izbaciti iz stroja. U tom smislu reprezentacija nije iskazala dovoljnu profesionalnost i ozbiljnost. Na kraju ćemo vidjeti postotak zaraženih igrača, a onda to treba usporediti s Danskom, Španjolskom., Njemačkom, Švedskom...