Domagoj Duvnjak, već sada možemo reći premda je još ostala finalna utakmica, odigrao je turnir karijere. Jasno, kada je riječ o velikim rukometnim natjecanjima. U seniorsku reprezentaciju uveo ga je 2007. godine Lino Červar.
Bilo je to na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj kada smo igrali najljepši rukomet, ali smo na kraju zbog jednog poraza u četvrtfinalu od Francuske završili peti.
>> Ovako su hrvatski rukometaši proslavili plasman u finale
Na tom turniru Duvnjak je odigrao tek jednu utakmicu, onu za peto mjesto protiv Rusa. No već sljedeće godine, na Europskom prvenstvu u Norveškoj ima svoju minutažu koji dijeli s Ivanom Balićem.
– Te godine sam u Norveškoj pucao prvi sedmerac za reprezentaciju. Drugi je bio protiv Argentine na Igrama u Riju, a na ovom turniru već sam ih izveo nekoliko. Jasno, bez promašaja su bili svi moji sedmerci – sjeća se Duvnjak.
Bio najskuplji na svijetu
Već od malih nogu Domagoj je pokazivao izniman talent pa nije čudilo kada ga je kao 14-godišnjaka Irfan Smajlagić pozvao igrati za kadetsku reprezentaciju. Kao kadet osvojio je naslov europskog prvaka u Estoniji 2006. godine, a proglašen je i igračem prvenstva.
– Sjećam li se Estonije? Pa onako, kroz maglu. Znam da smo bili prvi. Znam da je uz mene igrao Karačić i da smo u finalu pobijedili Španjolsku za koju je igrao Maqueda. Ali to je kadetski rukomet, potpuno je neusporediv sa seniorskim. Tko bi rekao da ću na novo zlato čekati tako dugo – punih 14 godina. Dobro, igrao sam u međuvremenu neka finala na europskim i svjetskim prvenstvima. Dakle, ovo mi je treći europski finale, nakon Norveške 2008. i Austrije 2010. godine, a imam i finale na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009. godine – istaknuo je Domagoj.
Na polufinalnoj utakmici s tribina stadiona Tele2 Arene gledao ga je uživo i otac Ivo, poznati hrvatski rukometni trener.
– Ne znam tko ga je nagovorio da dođe. To morate pitati njega. Inače rijetko dolazi na moje utakmice kada igra reprezentacija na velikim natjecanjima. Bio je 2010. godine također na polufinalu protiv Poljske. Nadam se da je preživio sve ove produžetke – kaže Duvnjak.
Pa jeste li se čuli nakon utakmice?
– Naravno.
Znači da je preživio?
– Izgleda – uz smiješak je kazao Duvnjak.
Otac je bio trener u Đakovu, prvom klubu u kojem je Domagoj zaigrao. Zanimljivo je da je za seniore debitirao sa 16 godina. Nakon dvije sezone već je bio najbolji strijelac hrvatske lige pa ga u svoje redove dovodi Zagreb.
U kolovozu 2009. godine iz Zagreba odlazi u Hamburg. Imao je samo 21 godinu kada je ostvaren najveći rukometni transfer u povijesti do tada. Hamburg je njegov dolazak platio 2,25 milijuna eura. Duvnjak je za prijelaz dobio 1,1 milijun eura, čime je u to vrijeme postao najskuplji svjetski rukometaš.
U Hamburgu je proveo pet sezona, s tim klubom osvojio je 2013. Ligu prvaka. U polufinalu je protiv Kiela, svog budućeg kluba, postigao 11 pogodaka za pobjedu 39:33.
U finalu je Hamburg pobijedio Barcelonu (30:29), uz četiri Duvnjakova pogotka. Tada su mu suigrači bili Blaženko Lacković i Igor Vori. Od 2014. odlazi u Kiel gdje danas nosi kapetansku traku. S Kielom je lani osvojio Kup EHF-a.
Nedostajalo je sreće
– Evo, došao je i taj dan. Dan finala. Sa Španjolcima smo igrali u Beču, bilo je 22:22. Sve znamo o njima, ali i oni o nama. Moramo se boriti kao lavovi, kao protiv Norveške u polufinalu. Igrat ćemo protiv njih obranu 5-1, ali i 6-0, a morat ćemo nekako riješiti njihovu obranu 5-1 s Dušebajevim kao prednjim. Ta obrana nam je zadavala jako puno problema u Beču – istaknuo je.
Što je to nedostajalo Hrvatskoj sve ove godine otkako nismo osvojili zlato?
– Rekao bih sreća. Uvijek smo imali dobru atmosferu na svakom natjecanju, ali nismo imali sreće. Iskreno, protiv Norveške smo imali sreće jer su tako mogli i oni pobijediti. I eto, kada imate malo sreće, onda dođete u priliku za zlato.
Prije deset godina ste igrali s Horvatom i Musom zadnje naše finale?
– Teško je to uspoređivati. Svaki turnir nosi nešto svoje. Znam samo da smo bili deset godina mlađi – zaključio je Duvnjak.
>> Pogledajte što je Domagoj Duvnjak rekao uoči finala
>> Pogledajte što kaže izbornik Lino Červar
Svaka čast Linu i dečkima i na dosadašnjem rezultatu i na svim dosadašnjim rezultatima, pogotovo u uvjetima kad se do rukometa u Hrvatskoj, glede financiranja, medijske praćenosti i populariziranja drži kao do vodostaja Drave u mojem mjestu Otok Virju, 26.01.. 2010. Kao što sam več napisao, rukomet je jako popularan sport u Hrvatskoj cjele godine osim onih 11 mjeseci kad nisu europska ili svjetska prvenstva. Toliko je popularan da se i svih 12 mjeseci (i dok traju europska i svjetska prvenstva) na terenima predviđenima za rukomet uglavnom igra nogomet, Sve škole imaju rukometni teren, ali na njemu djeca i mladež, opet igraju nogomet. Svaka hala koja ima rukometni teren, u velikoj večini slučajeva izdaje ga za mali nogomet. (Da li je netko čuo za kakav rukometni amaterski turnir u Hrvatskoj?). Rukomet je NAŽALOST sport koji se u Hrvatsko ne igra rekreativno. Ali što čemo? Kao što reče jedan dida iz Lovreča; a šta ćeš moj prika, kad je teško rukom dat gol. I zato, ne znam kako za koga ali za mene bi naša repka bila prvak Europe i svijeta taman da bi osvojila i šesto mjesto, jer; treba imat mu*a i biti frajer, pa od praktički ničega napraviti i nešto, a pogotovo igrati u europskim i svjetskim četvrtfinalima, polufinalima i finalima. Zato, bez obzira na večerašnji rezultat; bravo Lino, bravo reprezentacija - vi ste več sad PRVACI. I bravo svim hrvatskim rukometašima u svim klubovima, na trudu, volji i strpljenju, u ovakvim hr uvjetima za rukomet.