Hrvatski teniski savez smijenio je izbornika Davis Cup reprezentacije Željka Krajana, ali u službenoj izjavi predsjednice HTS-a Nikoline Babić, objavljenoj u subotu, ništa nije rečeno o razlozima te smjene.
Ironično možemo zaključiti da je Krajan smijenjen zato što je bio uspješan jer je u sedam godina mandata (od 2012.) jednom odveo Hrvatsku na tron (2018.) i još jednom do finala (2016.). Jasno je da su njegovu odlasku kumovali i igrači, ali ipak smjenu potpisuje HTS pa će predsjednica Babić u ponedjeljak na najavljenoj konferenciji za novinare morati objasniti – zašto.
Poseban je paradoks u tome da je svjetski prvak Krajan smijenjen preko noći, tri dana uoči polaska u Madrid na završni turnir Davisova kupa, a da se o takvoj odluci nije raspravljalo na “tijelima HTS-a”, kako to predsjednica Babić voli reći.
S druge strane, najneuspješnijoj izbornici u povijesti hrvatskog sporta Ivi Majoli nije se zahvalilo na suradnji jer se čekalo da o tome odluku donesu najprije Stručna komisija (koja je u presudnom trenutku ostala bez predsjednika), pa Upravni odbor, pa se sve sakrilo iza najavljenog natječaja za izbornika ili izbornicu Fed Cup reprezentacije...
No željeli smo čuti kako na ove događaje gledaju naši istaknuti teniski stručnjaci Nikola Pilić i Goran Prpić, nekada i sami hrvatski izbornici. Posebno je zanimljivo to da je i Pilić demisionirao nakon što je reprezentaciju, s Ivanom Ljubičićem i Marijem Ančićem kao glavnim igračima, doveo do naslova 2005.
Spor zbog novca
– Dobro, ja nisam smijenjen, nakon što smo osvojili naslov, rekao sam: “Moja je misija završena” i prepustio izborničko žezlo Goranu Ivaniševiću. Međutim, tadašnji predsjednik HTS-a Radimir Čačić izašao je javno s prijedlogom da ja budem savjetnik i zbog toga se Goran naljutio i odustao.
A ovo što se dogodilo sada nimalo mi se ne sviđa, iako ne znam pozadinu – počeo je Pilić, a nakon što smo mu ukratko prepričali spor oko formule za raspodjelu kolača (samo za nastupe u skupini našim će igračima pripasti 600.000 USD, Savezu još 300.000, a izbornika praktički nitko nije htio plaćati), kazao je:
– Pa, o tome se trebalo razgovarati ranije i pronaći rješenje. Ako su Ivi Karloviću ponudili manje nego što bi dobio Marin Čilić, za to ima osnove, ja sam Karlu, kad sam bio izbornik, otvoreno rekao da ne može dobiti isto kao i Ljubičić, koji je bio treći tenisač svijeta.
Tako je bilo i u Njemačkoj s Borisom Beckerom, Michaelom Stichom i ostalima... U svakom slučaju žalosno je da je čovjek koji je doveo Hrvatsku do naslova u Davisovu kupu dobio nogu, ali takve se stvari događaju u sportu.
A kod nas u Hrvatskoj i inače se događaju takve situacije, takvi apsurdi, ali o tome bismo mogli razgovarati do ponoći – zaključio je Pilić, koji je s tri reprezentacije (tri puta s Njemačkom i po jednom s Hrvatskom i Srbijom) pet puta osvajao Davisov pokal.
Goran Prpić nije bio te sreće, najveći doseg reprezentacije kad ju je on vodio bio je polufinale iz 2009. (poraz od Češke u Poreču), ali bilo je to u razdoblju kad su Ljubičić i Ančić odlazili, a Čilić još nije bio stasao.
No također je u studenome 2011. otišao pod pomalo čudnim okolnostima.
Stigla neka nova vremena
– Loše sam se osjećao tada, ali nekako mi se čini da više nisam šampion u tome, da je Krajanu puno gore, a svima nama puno tužnije zbog svega ovoga.
Mene je ipak nazvao prvi igrač (Marin Čilić – op. a.) i rekao mi da nije zadovoljan i da bi promjena izbornika bila korisna. Ja sam to prihvatio i dao ostavku, ali ovo što se dogodilo sada, izbornik je smijenjen preko noći, nekoliko dana prije natjecanja, bez obrazloženja, uistinu je loše – ocijenio je Goran dodavši:
– Pročitao sam službenu izjavu predsjednice Nikoline Babić i uistinu ne mogu vjerovati da će reprezentacija zemlje koja je osvojila Davisov kup u Madrid otići bez izbornika. Ako je bilo nekih prijepora, onda su se oni morali rješavati ranije, razgovorom. Hrvatski teniski savez tu je potpuno zakazao – napomenuo je Prpa, koji je i kao igrač bio važan član hrvatske vrste (na njezinu samom početku), u svakom je meču pružao maksimum i doslovce ostavio zdravlje na terenu (ozljeda u susretu s Danskom 1993. godine).
No sad su očito došla neka druga vremena..
Najbolji savez nakon Vaterpolo i nogometnog rasturen u godinu dana. Bravo !