Prvo smo morali razjasniti jednu stvar: kako to da je Veselin Đuho, gospar od glave do pete, rođen u Foči?
- Moj otac, inače Konavljanin, godinu i pol bio je vozač u vojsci, pa se tako dogodilo da sam ja rođen u Foči. I to je moja jedina veza s tim gradom - objašnjava Đuho, službeno proglašen sportašem Dubrovnika u 20. stoljeću, koji se nakon mnogih trenerskih poslova na velikoj sceni skrasio na dužnosti trenera juniora u Jugu.
- Danas je malo klubova koji mogu platiti trenera na odgovarajući način. Imam snage i iskustva za veliku scenu, ali nemam menadžera i nikad nisam zvao nikoga. A za 20-30 tisuća eura napustiti familiju, to mi se više ne da. Rad s mladima me sasvim zadovoljava.
A negdje drugdje teško da biste se mogli baviti i svojim omiljenim hobijem - podvodnim ribolovom?
- Obožavam roniti i kad me posluži sreća ulovim i do pet-šest kilograma kvalitetne ribe. Okupi se društvo, očistimo to, pa na gradele... A igram i tenis na Lapadu, Damjanić i Šimenc sad mi ne mogu ništa. Ma, zadovoljan sam, ne treba tražiti kruha preko pogače - kaže Đuho i dodaje:
- Pohvalio bih izbornika Tucaka, radi fantastično. Izgubili smo najboljeg igrača, ostali smo bez Sukna, a ipak smo na EP-u u Barceloni osvojili medalju. To pokazuje da se u reprezentaciji odlično radi. Rudić je ostavio traga, stručni se stožer tek njegovim dolaskom ustrojio do kraja, brine se i o kondiciji i o psihi...
Najboljim vaterpolistom u 2018. smatrate Bušlju?
- Iza njega je izvanredna godina, prvi je branič reprezentacije koja ima europsku medalju, ali i Olympiakosa s kojim je osvojio europski naslov i u kojem je pružio nekoliko fantastičnih prezentacija. Jedan je od “najčišćih” braniča, poznat po dugim rukama i snažnim nogama. Suci ga često nepotrebno isključuju, a da je napravio prekršaj. Kad ga se pusti na velikom prostoru, zabija bez milosti. A odlično se snalazi i na stativi.
Visoko je i Lončar?
- U posljednje vrijeme doista igra izvanredno. Kao trener Mladosti, tražio sam od njega da igra na mjestu braniča, ali on se u međuvremenu transformirao u izvrsnog sidraša. Pronalazi inteligentna rješenja u igri, često koristeći snagu suparnika.
Slijede ljevaci Joković i Garcia.
- Ne možemo bez njih. Nevjerojatno su brzi, pokretljivi, vuku kontru... U napadu znaju dati gol, a istodobno čuvaju najbolje suparničke igrače. Toliko je hvaljena srbijanska desna strana, ali kad se gleda ukupno, naši su ljevaci bolji.
Tu su i vratari Bijač i Pavić.
- Bijač je bio briljantan. Nosio je Jug i reprezentaciju. Ne bi ga Pro Recco uzeo da nije pravi. A Pavić me oduševio na završnom turniru Lige prvaka. Gledao sam utakmice Olympiakosa i Josip je doista briljirao. I zato sam morao naći mjesto za njega, iako nije u reprezentaciji.
Fatović?
- Imao je solidnu konkurenciju u Vukičeviću i njima dvojici nije bilo lako nadomjestiti Sukna. Ali uspjeli su u tome, a prednost dajem Lorenu jer je nosio momčad Juga.
Đuhinih sedam
1. Andro Bušlje (Olympiakos) 7
2. Luka Lončar (Jug CO) 6
3. Maro Joković (Jug CO) 5
4. Xavier Garcia (Jug CO) 4
5. Marko Bijač (Pro Recco) 3
6. Josip Pavić (Olympiakos) 2
7. Loren Fatović (Jug CO) 1
Veselin Đuho rođen je 5. siječnja 1960. u Foči. U Dubrovniku je počeo kao plivač (bio je prvak SFRJ na 100 i 200 m dupinovim te na 400 i 1500 m slobodnim načinom). No, privukli su ga vaterpolisti, pa je od 1976. do 1989. bio član Juga. Karijeru je završio u Italiji.
Osim zlata na OI 1984. i 1988. osvojio je i svjetsko zlato 1986. te dva europska srebra. S Jugom je kao igrač bio prvak Europe te pet puta prvak SFRJ, a kao trener osvojio je Kup Lena (2000.) i Kup prvaka (2001. godine). Osim Juga, kao trener vodio je i Cagliari, Olympiakos, Šibenik, Mladost i Koper. Bio je i izbornik hrvatske i slovenske reprezentacije.
