Bez većih problema nogometaši Dinama izborili su osminu finala Hrvatskoga nogomet kupa, u 1/16 finala sa 7:1 su pobijedili podravski Ferdinandovac, a za kraj su pred brojnom publikom igrači obiju momčadi dobile zasluženi pljesak, Dinamo za uvjerljivu pobjedu, a domaćini za hrabar otpor.
Sat vremena prije utakmice u Ferdinandovcu već je bilo teško naći mjesto uz ogradu igrališta, Dinamo je prvi put bio u ovom podravskom mjestu i ne začuđuje veselje domaćih nogometaša kada su saznali da će upravo oni igrati protiv zagrebačkog kluba i hrvatskog prvaka. Epidemiološke mjere? Zaboravite, nisu postojale, valjda neće sad Ferdinandovac postati žarište COVID-19.
Lokve su naša šansa
Čak ni policija nije imala baš sjajna mjesta, jedan je policajac tako zauzeo vrh dječjeg tobogana uz igralište da bi sve imao pod kontrolom jer nedaleko je bila i skupina BBB-a. Sam travnjak baš i nije bio u sjajnom stanju, vidjele su se posljedice kiše, pa je bilo dosta dijelova u kojima je bilo lokava vode, u kojima je lopta zastajala.
– Dobro je to, te su lokve naša šansa – dovikivali su iz publike čim bi igrači Dinama izgubili loptu zbog vode na terenu.
Zoran Mamić izveo je solidno jak sastav, na žalost domaćina, nije stigao i Bruno Petković, s kojim je bilo zezanja preko društvenih mreža – svi su željeli njegov dres, no on nije stigao u ovaj lijepi podravski kraj. Za plave su počeli: Zagorac – Stojanović, Šutalo, Theophile, Leovac – Burton – Menalo, Gojak, Ivanušec, Marin – Andrić.
Dinamu je trebalo 13 minuta da povede, Burton je lijepo proigrao Menala, ovaj spustio Gojaku, koji je iz blizine lako poentirao. Nakon 28 minuta plavi su vodili 2:0, ponovno je Menalo vratio u sredinu, Gojak propustio, a Ivanušec pospremio loptu u mrežu. Činilo se tada da je priča gotova, no tako nisu mislili domaćini. Imali su nekoliko nepreciznih pokušaja, jednom je obranio Zagorac, no odbio je loptu izvan travnjaka i nakon udarca iz kuta pred vratima se snašao Rade Križanović i smanjio zaostatak. Zbog tog pogotka moglo mu se poslije i zapjevati: “Ja sam junak iz doline, iz te ravne Podravine!”
I zanimljivo, uspjeli su pred kraj poluvremena igrači Ferdinandovca i pritisnuti na opće oduševljenje navijača.
Vratio se Dino Perić
– Gotovi su, ne mogu oni više, sad ih imamo – stizala je podrška domaćih navijača. No, od odmora se rezultat nije mijenjao.
Brzo je u drugom dijelu Dinamo povećao svoju prednost, svoju treću asistenciju upisao je Menalo, a glavom pogodio Andrić, da bi onda i Menalo, nakon ubačaja Marina, pogodio glavom za 4:1 vodstvo Dinama, pa je Menalo drugi put pogodio glavom za 5:1 nakon preciznog ubačaja Moharramija. Do kraja je još jednom zabio Andrić, a za konačnih 7:1 domaći vratar zabio je autogol.
Posljednjih pola sata za Dinamo je odigrao i Perić, prvi mu je to nastup nakon teške ozljede križnih ligamenata koljena. Dobra je to vijest za Dinamo, Perić je igrao odlično do ozljede, stigao na vrata reprezentacije. A kako Dilaver odlazi, kako Gvardiol postaje igrač Leipziga, Perić je još kako potreban Dinamu.
– Kako nisam igrao sedam mjeseci, baš je lijep osjećaj vratiti se na travnjak, u utakmicu. Nije bilo straha, ni zbog terena ni zbog suparnika. Stvar je u glavi, sve sam to već jednom prošao. Dao sam sve od sebe u rehabilitaciji da se što prije vratim, ako je suđeno da se nešto dogodi – dogodit će se, ali straha nema – kazao je nakon utakmice Perić.
Poundu Germania kladionice pogledajte ovdje.
